Iako se HRT potrudila da svojim izborom TV-materijala napravi sasvim drukciji dojam, juzno od Rio Grande postoji cvatuca filmska industrija s gomilom talentiranih filmasa. Jedan od njih je i Guillermo del Toro, tip koji je prije nekih 5-6 godina uspio probiti barijere svojim filmom KRONOS, atipicnom i prilicno osobnom verzijom legende o vampirima. Film je bio nagradjen na kanskom festivalu, i logicno, del Toro je postao slavan sirom svijeta, sto znaci da su se za njega poceli zanimati holivudski producenti. Za svoj holivudski debi del Toro se odlucio drzati zanrovskih okvira horora, a to zapravo i ne cudi, s obzirom na danas pomodni trend revitalizacije tog odnedavno prezrenog zanra. Rezultat je MIMIC, ostvarenje neobicno ne samo po svojem izgledu, nego i po tome sto je uspjelo okupiti glumacku ekipu koja se mnogima doima prejaka za tako trivijalni materijal.
Film zapocinje s pojavom tajanstvene epidemije koja ubija i obogaljuje djecu sirom New Yorka. Centar za kontrolu bolesti, na celu s dr. Peterom Mannom (Northam) je uspio pronaci uzrocnika, ali ne i lijek ili cjepivo. U ocaju se obracaju entomologinji dr. Susan Tyler (Sorvino) koja koristi tehnologiju manipuliranja s DNA kako bi eliminirala zohare - prenosioce bolesti. Njeno tajno oruzje je Judina vrsta - kombinacija bogomoljke i termita, sposobna oponasati zohare i tako ih ubijati. S pomocu Judine vrste, zohari su istrijebljeni i epidemija zaustavljena, dok ce njihovi istrebljivaci uginuti zahvaljujuci ugradjenom samoubilackom genu. Odnosno, takav je bio plan dr. Susan Tyler, koja je tri godine kasnije u sretnom braku s dr. Mannom. No, iz njujorske podzemne zeljeznice dolaze zabrinjavajuce vijesti o tajanstvenim, okrutnim ubojstvima i nestancima, a glasine govore da pocinitelji nose duge, kozne mantile. Manny (Giannin), cistac cipela, odlazi u podzemlje pronaci svog nestalog autistickog unuka Chueya (Goodwin), dok Tyler i Mann istovremeno pokusavaju pronaci uzrok ubojstava. Tamo ih ceka prilicno neugodno iznenadjenje - Judina vrsta ne samo da nije izumrla, nego je i naglo evoluirala, ostvarivsi mogucnost da mimikrijom oponasa ljude. I, naravno, ubija ih, sto znaci da se nasi junaci moraju nekako iskobeljati iz podzemlja usprkos cijeloj maloj armiji dva metra visokih krvolocnih cudovista.
Del Torov film i nema bas previse originalan scenarij - osnovna se postavka moze shvatiti kao n-ta po redu obrada ALIENSA, a paraznanstveno objasnjenje je frankenstajnovska "znanost protiv prirode" alegorija, tako tipicna za jeftine horore. No, iako je scenarij prilicno nesredjen (i odgovoran za neke ozbiljne propuste u zapletu), ima i nekih zanimljivih elemenata. Dvoje glavnih junaka su vec spetljani, pa se ne mora gubiti vrijeme na romansu; a i znanstvenici nisu ludjaci koji su izazvali kaos zbog vlastite megalomanije, nego humanisti koji su pokrenuli lavinu iz najboljih namjera. Ali, scenarij nije toliko vazan, koliko del Torov talent u stvaranju napetosti i osjecaja gadjenja - pogotovo u sceni kada se nasi junaci, ukljucujuci Miru Sorvino, moraju mazati izmetom i slicnim izlucevinama ubijenih kukaca kako bi si spasili zivot. Glumci se nisu bas previse pretrgli, ali Miri Sorvino, koja vec ima "Oscara" i ne treba zamjeriti - red je da se i ona malo zafrkava u laganicama; uostalom, osobi koja ima diplomu s Harvarda dobro lezi uloga znanstvenika. Specijalni efekti su odlicni, a fotografija, u kojoj dominiraju boje trulezi i raspadanja, je odlicna. Prilicno atmosferican, neobican horor kojeg valja preporuciti usprkos toga sto je u svojoj sustini deja vu.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos