Jednom davno, znanstveno-fantasticni film dozivio je svoje zlatno doba. Sredinom sezdesetih poceli su snimati ozbiljne filmove o ozbiljnim temama, s velikim budzetima i velikim glumcima. U usporedbi s danasnjim SF-om, ti su filmovi bili liseni vizualnih atrakcija, akcije, nasilja i seksa, ali su zato imali prepoznatljivu atmosferu i tjerali su gledatelja na razmisljanje. Svemu je tome dosao kraj sredinom sedamdesetih kada je Lucas potpuno redefinirao zanr. Filmovi u kojima su ideje o buducim svjetovima bile vaznije od specijalnih efekata (lijep primjer za to je 2001: ODISEJA U SVEMIRU, TERMINAL MAN, PAKLENA NARANCA, THX 1138, SILENT RUNNING, ROLLERBALL) postali su proslost. Trebali smo cekati gotovo dva desetljeca da se netko sjeti snimiti film u takvom stilu, a taj netko je Andrew Niccol, jedan od niza talentiranih Novozelandjana koji u posljednje vrijeme rade u Hollywoodu (njegov najnoviji rad jest scenarij TRUMAN SHOWA). GATTACA, njegov scenaristicki i rezijski debi, jest SF-film koji mrtvacki ozbiljno pokusava istrazivati posljedice nekih danas aktualnih trendova kao sto je kloniranje i manipulacije s genima.
Radnja je smjestena u svijet bliske buducnosti, gdje se genetska tehnologija razvila do neslucenih razmjera. Roditelji doslovno mogu narucivati djecu kakvu zele. Problem s Vincentom (Hawke) jest u tome sto su njegovi otac i majka bili posljednji romanticari, te su ga zaceli prirodnim putem. Kao posljedicu, Vincentu su geneticari pronasli sijaset urodjenih mana, i to ga je osudilo na zivot covjeka drugog reda. Naime, pojava genetskih programiranih ljudi je dovela do podjele na savrsene - lijepe, snazne, psiholoski stabilne - i one nesavrsene, pri cemu su ovi drugi diskriminirani. Usprkos svojim nedostacima, Vincent sanjari o tome da ode u svemir, te se zaposljava kao domar u svemirskoj korporaciji GATTACA. Njegovi snovi postaju stvarnost kada upozna Jeromea (Law), "savrsenog" covjeka koji je ostao paraliziran poslije nesrece i kojemu treba novac da bi odrzao svoj nacin zivota. Vincent "posudjuje" od Jeromea njegov identitet i zapocinje vrtoglavi uspon u hijerharhiji GATTACA-e. Ali, sedam dana prije nego sto bi trebao biti lansiran u svemir, u zgradi korporacije se dogodi ubojstvo te uporni istrazitelj (Arkin) pronalazi tragove "nesavrsenog" covjeka.
GATTACA je propala na kino-blagajnama, a to, zapravo, i nikoga ne bi trebalo iznenaditi, jer u pitanju nije film koji bi icime trebao privuci tinejdzere, osim mozda ljepuskastim protagonistima. Ali ljepota protagonista (Ethan Hawke, Uma Thurman, Jude Law) ovdje nije u svrhu privlacenja publike u kino, koliko ilustracije svijeta buducnosti gdje je genetski uvjetovano savrsenstvo dovelo do distopijskog sivila, kako u ljudskim emocijama, tako i u izgledu svijeta - sto najbolje ilustrira kadar stotina mladih, lijepih ljudi u istovrsnim sivim odijelima. Niccol se prilicno trudio oko vizualnog izgleda filma (fotografija Slawomira Idziaka dominantnim bojama ilustrira raspolozenje protagonista), a glazba darovitog Michaela Nymana (KLAVIR) takodjer doprinosi izvrsnoj atmosferi. Glumacka postava je prilicno jaka, ne samo za glavne, nego i za sporedne uloge (pri cemu je najbizarnija pojava zivopisnog americkog knjizevnika Gore Vidala u ulozi birokrata). Ipak, najjaci je od svih Jude Law kao ogorceni i propali pripadnik "savrsene" aristokracije, bivsi plivac kojeg je nesreca prikovala uz kolica. Na zalost, film ima par mana, od kojih je najocitiji metaforicki sukob dvoje brace i pomalo ne-realisticka zavrsnica. No, bez obzira na sve GATTACA je jedno od onih danas dragocjenih ostvarenja koje pokazuju kakav bi SF na filmu trebao biti.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos