TERORIST

RESURRECTION MAN

• uloge: Stuart Townsend, John Nesbitt, Sean McGinley, Geraldine O'Rawe, John Hannah, Brenda Fricker, Zara Turner
• glazba: David Holmes, Gary Burnes & Keith Tenniswood
• scenarij: Eoin McNamee (po vlastitoj knjizi)
• rezija: Marc Evans
• proizvodnja: Revolution Films/Polygram, Britanija, 1998.
• trajanje: 93 '

Godine 1975. sukob izmedju katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj se nalazi na vrhuncu, a ulice Belfasta, podijeljenog grada, pretvorile su se u bojno polje. Victor Kelly (Townsend), dijete oca katolika i majke protestantkinje, pridruzio se jednoj protestantskoj "dobrovoljackoj" skupini. U pocetku nastojeci da sa sebe spere ljagu "katolickog kopileta", Victor nastoji nadmasiti svoje suborce u mucenju i ubijanju neprijatelja, i u tome uspijeva, stvarajuci karizmu. Zahvaljujuci njoj, on uspijeva zavesti Heather (O'Rawe), djevojku Darkyja (Hannah), sefa bande, i tako nesluzbeno doci na njegovo mjesto. Victorove metode, u kojima ocigledno uziva, privlace pozornost Ryana (Nesbitt), boci sklonog novinara koji odlucuje postati slavan pisuci o teroristima. Djelomicno zahvaljujuci tome, a djelomicno zahvaljujuci vlastitom utapanju u kokainu, Victor postaje sve manje koristan McClureu (McGinley), tajanstvenom mocniku i sivoj eminenciji protestanskih terorista.

Iako inspiriran slucajem irske bande Shankill Butchers, koje su 70-tih godina koristila politicke nemire u Sjevernoj Irskoj kako bi pomocu eskalacije nasilja zavela strahovladu u oba dijela podijeljenog otoka (problem koji ce mnogim nasim gledateljima biti itekako poznat), TERORIST se previse ne bavi nevoljama u britanskoj pokrajini. Umjesto toga, reziser Evans nam pokusava prodati klasicnu psiholosku studiju o gangsteru, utapajuci se u videospotovskoj melodramatici, slicno kao sto je svojevremeno Medak ucinio s BRACOM KRAY. Nastojanje da se sedamdesete ozive pomocu disco-glazbe i modnih detalja (cije je sarenilo u sjajnom kontrastu sa sumornom stvarnoscu Sjeverne Irske), nije bas dobro sjelo, jer nam reziser Evans, zajedno sa scenaristom McNameejem servira gomilu neuvjerljivih i nepotrebnih podzapleta - novinar koji se zbog alkohola posvadjao sa suprugom, novinar zavodi gangsterovu curu itd. Glumci su, kao sto se i moze ocekivati u britanskom filmu, da nema nekih zamornih ponavljanja i atmosfera bi bila dojmljiva - ali, sve u svemu, gledatelj bi sat i pol vremena ipak mogao mnogo bolje potrositi an nesto drugo.