Pocetkom ovog desetljeca svaki filmski snob koji je drzao do sebe imao je kod kuce oltar s likom Davida Lyncha. Danas je novo vrijeme, i ti isti snobovi drze oltar s likom Quentina Tarantina. Ta dva filmska izraza, iako u mnogo cemu razlicita, imaju nesto sto ih spaja. Jedan od tih elemenata je i Perdita Durango, lik koji se pojavljuje u romanima Barryja Gifforda. Taj je americki knjizevnik dao predlozak za kultni Lynchov film DIVLJI U SRCU (gdje je Perditu tumacila Isabella Rosselini), a drugi njegov roman 59 DEGREES AND RAINING: THE STORY OF PERDITA DURANGO se jako svidio spanjolskom reziseru Alexu de la Iglesii, kriticarima dragom filmasu sklonom tarantinovskoj kombinaciji ekstremnog nasilja, eksplicitnog seksa, crnog humora i referencama na popularnu kulturu. De la Iglesia je u svojoj domovini stekao i publiku svojim SF i horor filmovima bizarne provinijencije (u DANU BESTIJE glavni je junak svecenik koji se sacmaricom bori protiv Sotone), pa je bila sasvim normalna stvar da ce spanjolskoj kinematografiji (ciji kreativni uzlet imamo prilike gledati na u ciklusu HRT-a) pruziti priliku za veliku reconquistu sjevernoamerickog kontinenta.
Roman po kojem je film snimljen navodno je inspiriran bizarnim slucajem iz stvarnog zivota, prema kojemu bi Stoneovi RODJENI UBOJICE bili lanjski ocat u usporedbi s domacom prepecenicom. Naime, ljubavni par Meksikanaca je izvrsio cijeli niz otmica i brutalnih umorstava, te sve zacinio satanistickim ritualima. Glavna junakinja ovog filma, Perdita Durango (Rosie Perez) je djevojka s meksicko-americke granice, traumatizirana brutalnim ubojstvom sestre u djetinjstvu i prisiljena da zivot zaradjuje krajnjim sredstvima. Jednog dana susrece Romea Dolorosu (Javier Bardem), pljackasa banaka i ubojicu, ciju zivopisnu pojavu zacinjuje njegovo bavljenje ritualima crne karipske magije - santerije. Romeo je uvjeren da ga bogovi stite, i tako snazna samouvjerenost brzo baci Perditu u njegov zagrljaj. Dok se Romeo previse ne brine zbog policije, mnogo ozbiljnije shvaca prijetnju gangsterskog bosa kojem duguje novac. Da bi isplatio dug, on pristaje na ponudu meksicko-americkog bosa Santosa (Stroud) da preko granice preveze kamion s fetusima nerodjenih beba, koji ce se poslije preraditi za potrebe kozmeticke industrije. Prije nego sto obave posao, Romeo i Perdita se odluce malo zabaviti ljudskim zrtvama, te otimaju Duanea (Cross) i Estelle (Graham), mladi i nevini par americkih tinejdzera na provodu u Meksiku. I dok tinejdzeri prolaze kroz cijelu seriju mucenja i silovanja, Romeu je za vratom fanaticni federalni agent Dumas (Gandolfini).
Iako ce mnogi u zapletu PERDITE DURANGO primijetiti dosta slicnosti s pricom tarantinovskog tex-mex horora OD SUMRAKA DO ZORE, moze se ipak reci da je u pitanju originalno ostvarenje, kojem je de la Iglesia dao svoj prilicno osobni pristup. Iako u svoj svojoj sustini eksploatacijski trash, koji koristi sve moguce trikove niskobudzetnih akcijada iz 70-tih godina, PERDITA DURANGO ima i neke originalne vrline. Prije svega je rijec o prilicno ostrom sudaru dvije kulture - latinoamerickog "joire de vivre", u kojemu nesputani tamnoputi latinoamerikanci izgledaju superiorni ustogljenim, protestantskim i bijelim Amerikancima. Cetiri naslovne uloge su savrseno pogodjene. Javier Bardem (koji se, inace, tesko ozlijedio prilikom snimanja) predstavlja olicenje pravog latinoamerickog macho ljubavnika, a njegova dojmljiva pojava (koju smo prvi put imali prilike upoznati u filmu SUNKA, SUNKA Bigasa Lune) baca veliku sjenu na njegovog mnogo razvikanijeg kolegu i zemljaka Antonija Banderasa. Rosie Perez kao njegova partnerica ne moze sakriti svoju iritantnu pojavu i naglasak, ali je dobro skinula Perditu (uloga je, inace, bila namijenjena Almodovarovoj sticenici Victoriji Abril). Dobri su i Harley Cross i Aimee Graham (inace sestra mnogo razvikanije Heather) kao nevini americki tinejdzeri kojima ce tek traumaticno iskustvo pomoci da otkriju neke istine o sebi. PERDITA DURANGO ima i niz dobrih karakternih glumaca u sporednim ulogama, ukljucujuci pomalo zaboravljenog Dona Strouda kao demonskog mafijasa. Film je izvrsno snimljen, s dobrom atmosferom i gomilom crnog humora, ukljucujuci i reference na nekoliko poznatih filmova. Sve u svemu, tko god volio tarantinovstinu, voljet ce i ovaj film.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos