KISS THE GIRLS
Gotovo cijelo jedno desetljece nakon uspjeha KAD JAGANJCI UTIHNU, filmovi o serijskim ubojicama bi se svima trebali popeti preko glave. Mozda je tako u nekom boljem, sretnijem svijetu, ali fascinacija americke, a i svjetske javnosti fenomenom zla u obliku serijskih ubojica i dalje ostaje komercijalnom inspiracijom kako filmasima, tako i knjizevnicima. Jedan od njih je James Patterson, ciji je roman KISS THE GIRLS bio jednim od bestselera 1994. godine. Hollywood ga je, po dobrom starom obicaju, preuredio u zanatski A-proizvod, ali je, valjda da pokaze malo sklonosti eksperimentu, iza kamere angazirao Garyja Fledera, "nezavisnog" rezisera koji je medju kriticarima-snobovima stekao reputaciju svojim izuzetno precijenjenim filmicem CEKAJUCI SMRT U DENVERU.
Za razliku od mnogih drugih filmskih serijskih ubojica, tip koji je predmet ovog filma, i koji se potpisuje kao "Casanova", samo uvjetno pripada u tu kategoriju. On naime za metu uzima lijepe, ali i talentirane, inteligentne i nadasve nezavisne zene, te ih vec nekoliko mjeseci otima iz sveucilisnog kompleksa u gradu Durham u Sjevernoj Carolini. Jedna od otetih je necaka dr. Alana Crossa (Freeman), vrhunskog forenzickog psihologa u washingtonskoj policiji. On dolazi pomoci istrazi, i pomaze gomili istrazitelja medju kojima je i njegov stari poznanik, agent FBI Kyle Craig (Sanders). Nakon sto je proucio slucajeve, ukljucujuci nekoliko ubijenih, Cross dolazi do zakljucka kako manijak ne otima zene da bi ih ubio, nego zato da bi ih skupljao poput pravog kolekcionara. Jedna od zrtava, lijecnica i amaterska kick-bokserica Kate McTiernan (Judd), uspijeva pobjeci iz manijakovog skrovista, i odlucuje se osobno ukljuciti u potjeru za svojim muciteljem.
U prvom dijelu KOLEKCIONAR izgleda kao da bi mogao cak biti i dobar film, iznad prosjeka. Serijski ubojica je nekonvencionalan po svojim metodama i postupcima, vrlo se dobro koriste lokacije Sjeverne Karoline, a i fotografija Aarona Schneidera dosta podsjeca na SEDAM. Cak je i lik kojeg tumaci lijepa i talentirana Ashley Judd nekonvenciolan, i prilicno je dobra kombinacija sa Morganom Freemanom, uvijek pouzdanim tipom koji je samom svojom pojavom iz ponora znao izvlaciti i mnogo gora ostvarenja od ovog. A onda u drugom dijelu se cijela konstrukcija rusi poput kule od karata, i to zahvaljujuci tome sto Klassov scenarij tone u klisejima, te dotle zaintrigirani gledatelj zijevajuci moze predvidjeti sto ce se dogadjati u ostatku filma, kada ce se za negativca ispostaviti da nije ono za sto se predstavlja, kao i da kraj price u stvari nije kraj price. Cak i u tako kliseiziranoj zavrsnici nam Fleder daje jedan mali trucak originalnosti, ali prekasno da popravi upropasteni dojam o ovom ambicioznom, ali ipak konfekcijskom proizvodu.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos