TAKSIST IZ CHICAGA

CHICAGO CAB

• uloge: Paul Dillon, John Cusack, Gillian Anderson, Michael Ironside, Laurie Metcalf, Julianne Moore, Kevin J. O'Connor, Michael Shannon, Shulie Cowen, John C. Reilly, Reggie Hayes
• glazba: Page Hamilton
• scenarij: Will Kern (prema vlastitoj drami HELLCAB)
• rezija: Mary Cybulski, John Tintori
• proizvodnja: Castle Hill Productions, SAD, 1998.
• distribucija: Continental Film
• trajanje: 91 '

S vremena na vrijeme nas domaci kino i video-distributeri znaju ugodno iznenaditi. Tako je i s filmom TAKSIST IZ CHICAGA, koji je gotovo istovremeno s americkom kino-premijerom osvanuo u domacim videotekama. To sto se nije islo u kino-distribuciju je ispravan potez, jer ovakav film tamo nije imao sanse. Rijec je, naime, o prilicno jeftinoj, mrtvacki ozbiljnoj drami nastaloj na osnovu kazalisne predstave, koja je pak svoju inspiraciju nasla u zivotnim iskustvima svog pisca. Glavni je junak neimenovani taksist (Dillon), koji od ranog jutra do kasno u noc vozi ulicama devetmilijunskog Chicaga. Taj posao ne samo da je naporan, nego i prepun razlicitih opasnosti i uzbudjenja. Ali, ono sto naseg junaka najvise mori jest sto medju svojim raznolikim, i cesto zivopisnim musterijama ima priliku ne samo slusati tuzne price, nego i svjedociti razlicitim tragedijama.

Mozaicki sklop filma, koji se sastoji od gomile jedva povezanih vinjeta, bio je idealna prilika da u ulogama desetina taksistovih musterija prodefilira mala armija odlicnih karakternih glumaca. Medju njima je, svakako, najjace ime Gillian Anderson, koja glumi djevojku lakog morala iz loseg kvarta - prilicno atipicna uloga za nekog tko se proslavio kao ustogljeni FBI agent. S druge strane, tu je i uvijek pouzdani John Cusack kao jednostavno zastrasujuci tip, a i Julianne Moore kao zrtva nasilja. Paul Dillon u naslovnoj ulozi je na trenutke gotovo komican, da bi u slijedecoj sceni suptilno demonstrirao efekat zastrasujuce svakodnevnice na njegovo dusevno zdravlje. Iako film nema cvrstu radnju, pa ni zadovoljavajuci klimaks, dojam je prilicno dobar. Pricice su zabavne, glumci dobri, atmosfera je dobro napravljena, iako se moglo malo paziti kod izbora glazbe. Sve u svemu, film koji valja preporuciti ljubiteljima "nezavisne" scene.