KINGPIN
Kada producenti nastoje film reklamirati sa sloganom "od tvoraca...", to znaci da bas previse ne vjeruju u svoj proizvod. Naime, ukoliko je film uistinu dobar, mogao bi se reklamirati na osnovu vlastite vrijednosti, a ne na osnovu cinjenice da je, recimo, njegov izvrsni producent svojevremeno napisao trecu verziju dijaloga za VRIJEME NJEZNOSTI. U slucaju KRALJA SVIH GLAVONJA imamo dodatne razloge za sumnjicavost, jer nas se u kino pokusava navuci cinjenicom da su reziju potpisala braca Farrelly, koje producent ponosno predstavlja kao "tvorce filma GLUP I GLUPLJI". Doticno ostvarenje, iako bez svake sumnje komercijalni superhit, kod kriticara je izazivalo izljeve zuci i dugotrajne zalopojke kako se ukus publike spustio na dotada nezamislive razmjere. Bilo kako bilo, braca Farrelly ovdje koriste istu formulu koja im je donijela uspjeh u prethodnom ostvarenju: dva bedasta lika, atmosfera filma ceste i neogranicene kolicine humora cija je vulgarnost ispod svih granica pristojnosti.
Film zapocinje 1979. godine kada mladi i perspektivni Roy Munson (Harrelson) zahvaljujuci svom kuglackom talentu zapocinje briljantnu sportsku karijeru. Ali, prije nego sto ce postati uistinu velika zvijezda, nabasa na Ernieja McCrackena (Murray), kuglasa koji se usput bavi muljanjem po sumnjivim barovima. Naivni Roy pristaje sudjelovati u prevarama, a prilikom jedne takve operacije dodje do guzve, u kojoj Ernie ostavlja svog sticenika na cjedilu i on na kraju ostaje bez sake. Sedamnaest godina kasnije Roy je alkoholicarski propalitet koji jedva prezivljava, ali u jednom trenutku slucajno nabasa na Ishmaela (Quaid), mladica iz amiske zajednice kojemu je jedini porok kuglanje. Uocivsi njegov veliki talent, odlucuje postati njegov menadzer i zajedno s njim otici u Reno na veliki turnir cija nagrada iznosi 1 milijun US$. Zapocinje odiseja preko americkih prostranstva, prilikom koje ce im pridruziti lijepa Claudia (Angel).
KRALJ SVIH GLAVONJA je film koji kod kriticnije raspolozenog gledatelja izaziva dvojake osjecaje; s jedne strane mnogi ce uzivati u njegovom prizemnom humoru i gegovima koji obradjuju svaku od tjelesnih izlucevina, dok ce nakon gledanja zbog svega toga osjecati griznju savjesti. Sama po sebi, vulgarnost humora ne bi trebala biti razlog zbog kojeg je film slab, ali Farrelly su ucinili fatalnu gresku dozvolivsi da u prvom dijelu humoristicki aspekt oslabi na racun holivudskih stereotipa kao sto su prisilna romansa i sentimentalizam. Tako na kraju film pocinje izgledati prerazvucen i nedovoljno smijesan, a na kraju dobijamo posve besmislenu i nepotrebnu sekvencu Amisa kako plesu na rock-koncertu usred zitnih polja. Sto se glumaca tice, oni su vise nego O.K., mada je naslovni par - Harrelson i Quaid - ipak u sjeni hiperaktivnog Billa Murraya. Sve u svemu, KRALJ SVIH GLAVONJA je film koji je na trenutke zabavan, ali kojeg nije steta propustiti.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos