GROSSE POINTE BLANK
Jedna lasta ne čini proljeće, ali nakon dva filma koji za svoju temu imaju život u osamdesetima, moguće je primjetiti kako bi Desetljeće Pohlepe moglo postati isto onako "chic" kao što je to danas slučaj sa Olovnim Sedamdesetima. Možda je taj zaključak uistinu preuranjen, ali dva prošlogodišnje komedije - PRIJATELJICE i PLAĆENIK - koriste motiv desetogodišnjice mature kako bi koristeći taj mali, ali značajni vremenski odmak mogli malo progovarati o nekim povijesnim procesima, ali i koristili nostalgični soundtrack svoje rane mladosti.
PLAĆENIK veterana Georgea Armitagea (koji je učinio izuzetno brutalni blaxploitation s istim naslovom 1972. godine) se samo djelomično koristi tim motivom. Naslovni junak je Martin Q. Blank (Cusack), vrhunski plaćeni ubojica kojemu stiže poziv na proslavu desetogodišnjice mature. Blank, koji usprkos uspješne karijere proživljava svojevrsnu krizu srednjih godina, na nagovor svog psihijatra (Arkin) i vjerne tajnice Marcelle (Cusack) pristaje posjetiti svoje školske kolege tek kada se ispostavi da se u blizini nalazi predmet njegovog novog "ugovora". Blank odlazi, ali shvati da su mu za petama agenti NSA koje mu je za vrat zakačio konkurentski plaćeni ubojica Grocer (Aykroyd). No, Blanka od konkurencije mnogo više muče demoni prošlosti - prije svega Debbi Newberry (Driver), djevojka koju je bez objašnjenja ostavio upravo na desetogodišnjici mature.
John Cusack je možda najidealnija osoba za tumačenje glavnog lika, s obzirom na karizmu koju je stvorio u turobnoj tinejdžerskoj komediji BETTER OFF DEAD iz osamdesetih godina. S vremenom je, za razliku od drugih ljepotana iz tog vremena, krenuo stopama svoje sestre Joan (koja se pojavljuje u filmu) i izgradio image ozbiljnog, karakternog glumca specijaliziranog za uloge intelektualaca (o čemu svjedoči činjenica da ga većina x-fila smatra najozbiljnijom alternativom Duchovnyju za ulogu agenta Muldera u DOSJEIMA X). Stoga, kada Cusack glumi u ovoj komediji, možete biti sigurni kako nije riječ o nikakvoj bljutavoj romantičnoj ljigi niti crnohumornoj tarantinovskoj zafrkanciji. Scenarij, kojemu je Cusack dao svoj skromni doprinos, pun je prilično ozbiljnih sarkastičnih opaski na račun generacije 80-tih i njihovih ekstremno materijalističkih životnih vrijednosti, kao i načina na koji su se njeni "ideali" prilagodili današnjem vremenu.
Na žalost, iako film ima izvanrednih trenutaka crnog humora, njima nedostaje vezivno tkivo. Verbalni humor se na trenutke miješa s akcijskim scenama u kojima se nasilje pojavljuje u za komediju neugodnim količinama (kao u trenutku kada je glavni junak prisiljen zaklati negativca kemijskom olovkom). Likovi koji bi možda trebali biti najzanimljiviji - Blankovi školski kolege i cijeli dijapazon njihovog stvarnog ili navodnog životnog "uspjeha" - najslabije su okarakterizirani. Na kraju je cijela crnohumorna postavka - o profesionalnom ubojici koji bi trebao biti najnormalniji od svih na godišnjici mature - bespotrebno zašećerena prilično neuvjerljivom ljubavnom pričom. Jest da je Minnie Driver darovita glumica, ali njena pojava je u ovom filmu ipak previše iritantna. Ostali glumci su na trenutke dobri, kao Aykroyd u za sebe ipak atipičnoj ulozi ljigavog negativca. Ukratko, riječ je o filmu koji je dobar u dijelovima, ali prilično loš kao cjelina.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos