KUĆA ZLA

THE HOUSE OF YES

• uloge: Parker Posey, Josh Hamilton, Tori Spelling, Freddie Prinze Jr., Genevieve Bujold, Rachael Leigh Cook
• scenografija: Patrick Sherman
• kostimografija: Edi Giguerre
• fotografija: Michael Spiller
• montaža: Pamela Martin
• glazba: Rolfie Kent
• scenarij: Mark Waters (po drami Wendy MacLeod)
• režija: Mark Waters
• proizvodnja: Bandeira Films/Miramax, SAD, 1997.
• distribucija: Oscar
• trajanje: 85 '

Na Dan zahvalnosti Marty (Hamilton), izdanak utjecajne i bogate washingtonske obitelji, vraća se kući kako bi svojima predstavio zaručnicu Lesly (Spelling). Ukućani nisu baš previše oduševljeni novostima; majka (Bujold) ne može podnijeti to što je Martyjeva izabranica rodom iz radničke klase; Martyjevoj sestri blizanki Jackie-O (Posey) vijest samo pogoršava ionako upitno duševno zdravlje. Brat Anthony (Prinze), pak, nastoji Lesly dovući u svoj krevet, i u tu je svrhu spreman ispričati sve obiteljske tajne, uključujući i onu o pravoj prirodi veze Martyja i Jackie-O.

Raskošna, ali usamljena kuća koja krije brojne tajne, incest, duševna bolest - sve su to bili sastojci jedne glembajevske drame o izopačenosti bogatih slojeva. Ali, Wendy MacLeod nije s Krležom dijelila nesklonost prema humoru, tako da je svoj tekst zamislila kao crnu komediju. Adaptacija tog teksta za veliki ekran, pak, i nije baš uspjela. Odmah se vide sva medijska ograničenja kazališta u odnosu na film - oluja koja spriječava protagoniste da napuste mjesto radnje, bezbrojne i na kraju dosadne replike umjesto drugih oblika pričanja priče. No, zato tekst ima i nekoliko dobrih replika i gledatelj će se s vremena na vrijeme grohotom nasmijati, iako je tema sve nego vesela. Glumci su uglavnom dobri, u čemu se najviše ističe ljubimica nezavisnog filma Parker Posey u ulozi poremećene žene koja je uvjerena da je Jackie Kennedy. Na žalost, zbog nužnosti da se film financira novcem moćnog Aarona Spellinga u ulozi Lesly se našla njegova kći Tori (iz TV-serije BEVERLY HILLS). Rezultat je više nego očajan, jer Tori kao razmaženo derište bez imalo talenta jednostavno nije doraslo prikazivanju obične žene iz radničke klase. Zbog svega toga KUĆA ZLA je kao film bila previše sputana da bi mogla postići svoje prave potencijale. Ukratko, riječ je o gledljivoj stilskoj vježbi koju nije neka velika šteta propustiti.