ZAPOVIJEDI

COMMANDMENTS

• uloge: Aidan Quinn, Anthony LaPaglia, Courteney Cox, Pamela Gray, Pat McNamarra
• scenografija: Robin Standefer
• kostimografija: John A. Dunn
• fotografija: Slavomir Idziak
• montaža: Michael Jablow
• glazba: Joseph Vitarelli
• scenarij: Daniel Taplitz
• režija: Daniel Taplitz
• proizvodnja: Universal, SAD, 1997.
• distribucija: VTI
• trajanje: 87 '

Postoje neki filmovi koji su tragedija ne zbog onog što jesu, nego zbog onog što su mogli biti. Slučaj ZAPOVIJEDI, crne komedije Daniela Taplitza, jest jedan od najtragičnijih. Taj je film zašao u područje koje Hollywood izbjegava kao kugu - religiju, ali ne kao podlogu jeftinih horora ili pseudoangažiranih drama o njenim vanjskim manifestacijama, nego kao ispitivanje same vjere. Na žalost, Taplitz se pokazao previše slabašnim da tako težak teret ponese na ledjima svoje 90-minutne komedijice.

Glavni je junak Seth Warner (Quinn), uspješni liječnik koji je u rekordno kratkom vremenu izgubio sve što je imao - trudna žena mu se utopila, ostao je bez posla, a da stvar bude gora, i kuću mu je uništio tornado. Kao dobar vjernik, Seth se jedne kišne noći penje na krov zgrade u New Yorku i glasno pita Boga je li to njegovo maslo. Odgovor stiže u obliku munje, i Seth, nakon što se oporavi, odluči prekršiti svih deset zapovijedi dok ne dobije odgovor na pitanje zašto je bio izložen tim patnjama. Njegov rodjak Harry (La Paglia), nemoralni novinar tabloida koji mu pruža utočište, uopće se ne obazire na njegovu namjeru. Ali, kada predmet zapovijedi "ne poželi ženu bližnjega svoga" postane njegova supruga Rachel (Cox), sve se mijenja.

Osnovni Taplitzov problem jest u tome što nije bio načisto da li tako ozbiljna i potencijalno kontroverzna tema zaslužuje tretman komedije ili drame. Rezultat je truli kompromis koji ne zadovoljava zahtjeve ni jednog ni drugog žanra, odnosno Taplitz se gubi u pokušaju da napravi mračnu dramu nalik na Fincherov SEDAM (fotografija Slavomira Idziaka povremeno podsjeća na radove Kieszlowskog) da bi slijedeći kadar ubacio elemente ljigave romantične komedije. Takodjer je napravljena ozbiljna greška u castingu - umjesto da antipatični La Paglia bude u ulozi naratora, mnogo bi bolji posao napravio u ulozi glavnog junaka. Aidan Quinn je previše ljepuškast da bi ga itko shvatio kao patnika; uostalom, čim jedna Courteney Cox padne na njega, stvari i nisu tako očajne. Mada film ima nekoliko uistinu smiješnih trenutaka, gledatelju ne preostaje ništa drugo nego da žali za mogućnostima koje su iz ovog materijala mogli iscrpiti jedan Woody Allen ili Ingmar Bergman.