Quentin Veliki, čija slava polako počinje tamnjeti u posljednje dane, nije odgovoran samo za nagli procvat "nezavisnog" filma. On je odgovoran i za pojavu da su gomile mladih glumaca, scenarista i drugih filmaša uvjereni da se i njima može nasmješiti sreća, ako se to već bilo dogodilo s jednim "geekom" kao što je Tarantino. Naravno, snovi su jedno, a stvarnost drugo, pa većina njih provodi vrijeme u Los Angelesu ne radeći ništa, ili radeći ponižavajuće poslove, a dosadu razbija vucaranjem po "cool" mjestima i glumatanjem "faca". Jon Favreau je bio jedan od njih, i pala mu je na pamet genijalna ideja da tu svoju bijednu svakidašnjicu pretvori u film. Nekako je uspio s prijateljima sklepati 250.000 US$ i njegova je sentimentalna komedija postala veliki hit "nezavisne" scene.
Glavni je junak Mike (Favreau), nezaposleni glumac kojega više od nedostatka posla muči čežnja za djevojkom koju je ostavio u New Yorku prije šest godina, nastojeći napraviti karijeru u L.A. Da prebrodi teške trenutke mu pomaže skupina prijatelja - Sue (Van Horn), koji svoju opsjednutost video-nasiljem ponekad nastoji iskazati glumeći opakog uličnog frajera; Rob (Livingston), kolega koji je ulogu Hamleta u njujorškom kazalištu zamijenio ulogom Šilje u Disneyevom parku te Trent (Vaughan), tip koji je umislio da je nezaustavljivi i nepobjedivi stroj za zavodjenje losandjeleskih "komada". Njihovu egzistenciju ispunjavaju svakonoćne skitnje od jedne "cool" zabave do drugog "cool" lokala, gdje nastojanja da se skupe "komadi" najčešće dovode do depresivnih rezultata.
Gotovo lišen nekog značajnijeg zapleta, Liman-Favreauov film je jedna od rijetkih komedija karaktera koju možemo vidjeti na policama naših videoteka. Ali, on nije samo to: on je i jedan od najplastičnijih prikaza supkulture univerzalnih razmjera; dvadesetogodišnjaka koji su dovoljno inteligentni da shvate kako su karte nekada i nisu razdijeljene u njihvu korist. Ma koliko glumci bili nepoznati, barem dvojici je ovaj film s pravom donio slavu. Jedan je Favreau, tip koji bi, zbog nedostatka ljepote, s vremenom mogao postati jedan od vodećih američkih komičara, ili barem karakternih glumaca. Njegov nešto zgodniji kolega Vaughan je svoj sjajni portret nazovi-Casanove uspio već unovčiti, ali na svoju nesreću ne baš pametnim angažmanom u Spielbergovom IZGUBLJENOM SVIJETU. Liman je film režirao sasvim solidno, ali ima i elemenata kojima tu i nije mjesto - poput besmislenog Trentovog i Mikeovog izleta u Las Vegas; s druge strane, neki drugi elementi su sasvim zabavni - poput prvo, verbalnog, a zatim i vizualnog sprdanja s Tarantinom. Sve u svemu, film previše početnički i nedotjeran da bi bio remek-djelo, ali istovremeno i zabava koja će nas nasmijati čak i ako nas istovremeno tjera na razmišljanje.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos