SPHERE
Ono na što su u početku upozoravali najfanatičniji filmofili konačno je stiglo i do i mainstream kritičara - tvrtka "Warner Bros", svojevremeno ponos Hollywooda, nalazi se u velikim problemima i na putu je da se pridruži svojem nekadašnjem glavnom konkurentu - MGM-u - koji se posljednjih godina stropoštao u drugu ligu velikih studija. Iako se financijski to još ne vidi, zahvaljujući uklopljenosti tog studija u Turnerov medijski imperij, kriza "Warner Brosa" se ogleda u gomili neuspjeha na kino-blagajnama u proteklih godinu-dvije. Prošle godine "Warner" nije imao nijedan ozbiljni hit, a jedina dva filma koji bi se mogla nazvati kakvim-takvim uspjehom bili su od kritičara hvaljeni, ali od publike ignorirani L.A. POVJERLJIVO, i ne baš oduševljavajući Zemeckisov KONTAKT. Sudeći po Levinsonovoj SFERI, izgleda da "Warner" nije ništa naučio od svoje prošlogodišnje katastrofe.
Utrošiti 100 milijuna US$ na SF-spektakl i nije tako bezuman potez, ali kada se uzme u obzir na kojem je predlošku taj spektakl sniman, i kome je sve povjeren potez, bilo je jasno da se "Warner" osudio na neuspjeh davno prije nego što je snimljen prvi kadar. Michael Chricton, autor predloška, već više od četvrt stoljeća slovi kao holivudski mezimac, ali posljednjih godina su njegovi romani donijeli sve nego uspješne filmove (IZLAZEĆE SUNCE, CONGO, RAZOTKRIVANJE), a čak i JURSKI PARK mnogi drže neuspjehom. Da nesreća bude veća, SFERA, koju je autor ovih redaka imao priliku pročitati prije nekoliko godina, predstavljala je možda najnižu točku u Chrictonovoj spisateljskoj karijeri. No, Hollywood ne bi bio Hollywood kada i taj roman ne bi uzeo za razmatranje. Srećom, valjalo je čekati, jer je krajem 80-tih Cameron snimio BEZDAN, film po mnogo čemu sličan SFERI. Producenti su mislili da će publika zaboraviti i sniziti kriterije. Za režisera je uzet Barry Levinson, tip koji je svojevremeno dobio "Oscara" iako se ne može pohvaliti baš nezaboravnim ostvarenjima. Shvativši da imaju problema, producenti na brzinu u film ubacuju velike zvijezde - Hoffmana, Stone, Jacksona, ali nije uspjelo. SFERA je početkom godine krahirala na američkim kino-blagajnama.
Radnja filma započinje kada psiholog dr. Norman Goodman (Hoffman) bude pozvan od američke mornarice na udaljenu lokaciju usred Pacifika. Šef mornaričkog tima Barnes (Coyote) ga izvijesti kako je svrha misije istraživanje svemirskog broda, koji se nalazi na 300 m ispod površine, a po svemu sudeći je tu bio zakopan par stotina godina. Uz Barnesa i Goodmana su tu i članovi tima koje je Goodman jednom davno predložio za doček vanzemaljaca - biokemičarka i Normanova bivša ljubavnica Beth Halperin (Stone), matematički genij Harry Adams (Jackson) te astrofizičar Ted Fielding (Schrieber). Tim se spušta u podvodni habitat na dnu i započinje istraživanje olupine, za koju se ustanovi kako predstavlja američki svemirski brod iz budućnosti. U unutrašnjosti se nalazi tajanstvena kugla, i ubrzo nakon što dodju u kontakt s njom, istraživačkom timu se počinju dogadjati razne neugodnosti - prvo u obliku ubojitih meduza, a potom i divovske lignje.
Iako na trenutke ima zanimljivih scena, i s vremena na vrijeme se vidi pokoji zanimljiv specijalni efekt, čak i neiskusnijem gledatelju postaje jasno kako je najveći dio budžeta potrošen na propagandnu kampanju i glumačke honorare. U sam film se malo ulagalo, bilo novčano, bilo kreativnom energijom. To važi za sve - Levinsonova režija odaje dojam čovjeka koji se ne snalazi u akcijskom SF-hororu, i radnja se prečesto razvodnjava u dosadnu dramu, odnosno monotono razbacivanje klišeiziranim replikama. I sami glumci su svjesni da su zalutali u ovaj film - Hoffmana je još od OUTBREAKA teško zamisliti kao akcijskog junaka, a Sharon Stone kao kratko potšišana znanstvenica nema ni zrnca privlačnosti. Samuel L. Jackson, čija je sama pojava znala spasiti neke filmove od totalne propasti, ovdje uglavnom spava.
Ipak, fatalnu grešku je načinio scenaristički tim, koji se iz tko-zna-kojih razloga držao minornog predloška kao pijani plota. Tako je film prepun nelogičnosti, neuvjerljivosti i potpuno besmislenih dijelova, da bi sve kulminiralo u maksimalno banalnom kraju koji bi malo temeperamentnije gledatelje natjerao da bacaju trule rajčice na ekran. Ako još dodamo da se film može shvatiti i kao svojevrsni miks BEZDANA, 2001, SOLARISA, ZABRANJENOG PLANETA i ALIENA, nije moguće izbjeći usporedbe s NA RUBU HORIZONTA, SF-hororom kojeg je autor ovih redova sasjekao početkom godine. Na moju veliku nesreću, u usporedbi s ovim celuloidnim mučenjem, NA RUBU HORIZONTA je barem fino izgledao.
Ukratko, ako slučajno niste nasjeli i potrošili svoje dragocjene kune na ovu holivudsku bedastoću, ova će recenzija ispuniti svoju svrhu.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos