PREPOZNAVANJE

• uloge: Natasa Dorcic, Milan Cubrilo, Milan Strljic, Goran Visnjic
• glazba: Davor Rocco
• scenarij: Snjezana Gluscevic
• režija: Snjezana Tribuson
• proizvodnja: HRT, Hrvatska, 1996.
• distribucija: Jadran Film
• trajanje: 98 '

Hrvatska od osamostaljivanja nije doživjela zlatno doba svoje kinematografije, a, po svemu sudeći, još dugo ga neće imati. No, zlobnici će spremno ukazati na to kako je urednikovanje Ive Štivičića na Dramskom programu HRT nešto dosada najbliže tome. Prije nego što je njegova nasljednica Marija Peakić-Mikuljan počela svu kreativnu energiju hrvatskog filmskog monopolista trošiti na socrealistički horor u stilu OLUJNIH TIŠINA, s vremena na vrijeme bi ispod ideološkog stijenja znali iskliznuti zanimljivi, pa čak i provokativni uratci mladih autora. Snježana Tribuson, koja je 1995. dotaknula neke zabranjene teme (dezerterstvo) u MRTVOJ TOČCI, nastoji kontekst hrvatskog poraća smjestiti u žanrovske vode trilera u svom najnovijem filmu PREPOZNAVANJE, čija televizijska premijera neugodno koincidira s pojavom istog filma u videotekama.

Glavna je junakinja Ana (Dorčić), mlada žena koja je gotovo zaboravila traumatičan događaj na početku rata, kada joj je Mihajlo (Čubrilo), pripadnik četničke bande, ubio baku i majku te je potom silovao. Na njeno veliko iznenađenje, Mihajla vidi usred Zagreba, i taj susret stare rane pretvara u noćnu moru. Obraća se policiji, ali inspektor Kovač (Štrljić) je sklon njenu priču odbaciti, pogotovo s obzirom da je Mihajlo prema njegovim podacima poginuo u ratu. Ana zato samoinicijativno započinje istraživati prošlost svog mučitelja, što dovodi u krizu njen odnos s Ivanom (Višnjić).

Kada se ocjenjuje hrvatski film, kritičar je prisiljen drastično snižavati kriterije. U slučaju PREPOZNAVANJA Snježana Tribuson zaslužuje pohvale zato što je napravila bolji film od svojeg prethodnika. Dijalozi su nešto suvisliji, priča uvjerljivija, fotografija u redu, iako su joj akcijske scene još uvijek na filipinskom, a ne hongkonškom nivou. Glumci su manje-više O.K., mada nas Goran Višnjić s vremena na vrijeme podsjeti kako je ipak riječ o hrvatskom glumištu. Ipak, najveći nedostatak filma jest u prilično blesavoj postavci kako četnik tražen za ratne zločine nema što pametnije raditi nego se motati usred Zagreba. Još je blesavija postavka o čitavoj mreži jataka koji umjesto da svoje prijatelje šalju na Zapad, drže ih usred neprijateljske zemlje. Ali, sve u svemu, PREPOZNAVANJE je zanatski korektno napravljeni TV-film, koji nije ništa bolji ni ništa lošiji od prosječnih američkih proizvoda slične vrste.