BOLJE NE MOŽE

AS GOOD AS IT GETS

• uloge: Jack Nicholson, Helen Hunt, Greg Kinnear, Cuba Gooding Jr., Skeet Ulrich, Shirley Knight
• scenografija: Bill Brzeski
• kostimografija: Molly Maginnis
• fotografija: John Bailey
• montaža: Richard Marks
• glazba: Hans Zimmer
• scenarij: Mark Andrus & James L. Brooks (sinopsis: Mark Andrus)
• režija: James L. Brooks
• proizvodnja: Tristar, SAD, 1997.
• distribucija: Continental Film
• trajanje: 138 '

Krajem godine dolazi razdoblje kada američku publiku zapljuskuje gomila maksimalno predvidljivih filmova. Naime, veliki studiji, svjesni da su glavni komercijalni aduti ispucani u filmskom ljetu, umjesto na novac idu na "oskarovsku" slavu. Rezultat je gomila epskih drama o angažiranim temama, odnosno gomila pseudoangažiranih drama o nasmrt bolesnim homoseksualcima, trudnim lezbijkama zaraženim virusom HIV-a, mucavcima, gubavcima, psihopatskim serijskim ubojicama, neshvaćenim umjetnicima ne-evropskog podrijetla i sličnim ugroženim i potlačenim manjinama. S vremena na vrijeme, tek tako da publika ne zaboravi da je ipak riječ o Hollywoodu, jedna od holivudskih uzdanica je i stara dobra formulaična romantična komedija, kao ispala iz "zlatnog doba" 30-tih godina kada je tvornica snova znala spajati umjetnost i narodnu zabavu. Već jednom se takav koncept isplatio, kada je 1983. TV-režiser James L. Brooks namlatio hrpu "Oscara" za VRIJEME NJEŽNOSTI. Ove godine, nakon gotovo 10-godišnje kreativne pauze, Brooks se trijumfalno vratio s romantičnom komedijom BOLJE NE MOŽE, koja je nezaustavljivom "Titanicu" ukrala glavne glumačke "Oscare".

Radnja filma opisuje živote troje likova na Manhattanu. Melvin Udall (Nicholson) je uspješni pisac (po njemu samom) bljutavih ljubavnih romana koji vjerojatno predstavlja najodbojnije i najneugodnije ljudsko biće u New Yorku. No, njegov britak, oštar ali neugodni jezik, koji je svakoj mogućoj "manjini" - bilo da je riječ o ženama, crncima, Židovima ili homoseksualcima - spreman odbrusiti ono što misli, u stvari krije ozbiljnu neurozu. Jedina manje-više svijetla točka u njegovom životu jest Carol Connelly (Hunt), samohrana majka i jedina konobarica koja je spremna usluživati Melvina u restoranu za koji je opsesivno vezan. Stvari se u Melvinovom životu mijenjaju kada Simona (Kinnear), umjetnika-homoseksualca i njegovog najomraženijeg susjeda, pretuče banda maloljetnih provalnika. Dok Simon leži u bolnici, njegov poslovni (i intimni?) prijatelj Frank (Gooding) mu uvali na čuvanje Simonovog psića. Nakon određenog vremena, Melvin na svoje veliko iznenađenje shvaća kako je počeo voljeti životinju i to ga s vremenom tjera da sebi prizna kako voli Carol.

Ma koliko suvremeni kritičari prezirali žanr romantične komedije kao eskapistički i nedostojan "prave umjetnosti", mora se priznati njegova ljudska kvaliteta, odnosno sposobnost da gledatelja na trenutak pomakne u jedan ljepši, bolji, pravedniji svijet gdje se mogu događati čuda. Jedno od tih čuda jest i sposobnost krajnje arogantnog i odvratnog čovjeka, kao što je Melvin, da se pretvori u simpatično ljudsko biće, sposobno da pomaže bližnjima. Kada je sličnu priču napisao Dickens prije 150 godina, to se smatralo bajkom. Danas funkciju bajki, barem kada su odrasli u pitanju, obavljaju "romantične komedije".

Većina se kritičara, uključujući i autora ovih redova, slaže kako dotični koncept uopće ne bi funkcionirao bez da su likove tumačili upravo oni glumci koje vidimo u BOLJE NE MOŽE (a i "Oscari" uistinu nisu bez veze). Jack Nicholson, prvi glumac u povijesti koji se može pohvaliti čak s tri "kipića", uistinu je uložio maksimalan trud da bi Melvinovu transformaciju učinio što uvjerljivijom. Njegov nastup se svojom briljantnošću pogotovo ističe u svjetlu relativnih promašaja prethodnih godina kao što su ČUVAR PRIJELAZA i HOFFA. U slučaju filma BOLJE NE MOŽE razlog tome jest dobro razumijevanje s režiserom Jamesom L. Brooksom s kojim je već s dosta uspjeha surađivao u VREMENU NJEŽNOSTI i TV-VIJESTIMA. Nasuprot njemu stoji Helen Hunt, TV-glumica kojoj je nastup u komediji situacije MAD ABOUT YOU svijetlija točka karijere od drvene glavne uloge u lako zaboravljivom TWISTERU. Ovdje je ona dala sjajnu kombinaciju različitih elemenata - ranjivosti, odlučnosti, brige, raskalašenosti - koja omogućava da nam njen lik kroz gotovo svih 138 minuta izgleda zanimljivo iako se, za razliku od Melvina, previše ne mijenja. Treći glumački stup filma jest Greg Kinnear, glumac kojemu to nije karijera (i koji je prilično razočarao konvencionalnom SABRINOM), ali čiji je nastup važan za buduću povijest Hollywooda zato što konačno izbjegava stereotipno prikazivanje homoseksualaca. Naravno, tu je i cijela mirijada sporednih glumaca, od prošlogodišnjeg temperamentnog "oskarovca" Cube Goodinga Jr., preko Deppovog klona Skeeta Ulricha do karakterne veteranka Shirley Knight.

Nedostatak ovog filma jest možda u režiji, i ne toliko u samom izvođenju scena, koliko u drami koja se odvijala za montažnim stolom. Brooks je bio toliko zaljubljen u materijal scenarista Marka Andrusa da jednostavno nije imao srca kidati pojedine scene. Rezultat je možda prilično usporen ritam, kao i za romantičnu komediju teško zamislivih 138 minuta. Srećom, humor koji je sposoban kao rijetko dosada nasmijati čak i zahtjevniju publiku, uspijeva da to ne osjetimo na prvi trenutak.

Ukratko, BOLJE NE MOŽE je jedan od rijetkih proizvoda s kojim se Hollywood u posljednje vrijeme može ponositi.