John Singleton je jedan od niza američkih crnih režisera koji nas posljednjih nekoliko godina uporno podsjeća kako nije lako biti crnac u Americi. Doduše, u svom najnovijem filmu ROSEWOOD nas podsjeća kako je danas možda ipak lakše nego nekada i za to koristi jednu mračnu i sramnu, ali slabo poznatu epizodu američke povijesti.
Početkom 1923. godine gradić Rosewood u Floridi je pretežno naseljen crncima i njihovo relativno blagostanje sve više smeta siromašnim bijelim susjedima iz obližnjeg grada Sumnera. Idiličnu sliku dodatno kvari tajanstveni crni neznanac Mann (Rhames), za kojeg mnogi tvrde da je u stvari bjegunac iz zatvora. No, pravi problemi započinju kada Fanny Taylor (Kellner), žena iz Sumnera bude pretučena od svog ljubavnika. Da bi sakrila tu sramotu od muža, izmisli priču o tome da ju je napao crnac. U Sumneru izbija histerija i pred očima nemoćnog šerifa Walkera (Rookera) njegova "potjera" se pretvara u krvoločnu linčersku rulju koja ubija i spaljuje sve crno što joj se nadje na putu. Nakon nekoliko dana orgijanja Rosewood se pretvara u hrpu ruševina, a preživjelima koji se kriju po šumama i močvarama jedinu nadu predstavlja Mann, kao i bijeli vlasnik trgovine Wright (Voight) koji organizira prijevoz na sigurno.
Iako po dužini ima epski karakter, Singletonov više podsjeća na ozbiljnu dramu i veliki budžet se gotovo ne primjećuje. Za razliku od Spielberga, s čijom SCHINDLEROVOM LISTOM dijeli sličnu temu, ROSEWOOD nam ne nastoji toliko u lice baciti užas sramotnih dogadjaja koliko nam s polaganom jezom nastoji objasniti njihove uzroke. U tome smislu najbolje služi izvrsna karakterizacija bijelih rasista, pri čemu je Bill McGill odigrao sjajnu ulogu kolovodje linča. I, konačno, kada nasilje započne njegov užas nam nije toliko dočaran samim scenama ubijanja koliko posrednim reakcijama (bijelci na linč i palež dovode djecu kao na piknik). Na žalost, iako se radnja filma u mnogim detaljima drži stvarnih dogadjaja, Singleton se ipak ne uspijeva izdići iznad simplicističke crno-bijele podjele i ideologije crnačkog radikalizma. Tako Singleton osudjuje kooperativne crnce koji bjelačku supremaciju i rasizam shvaćaju kao nužno zlo, i kao kontrast im ističe buntovnog i za ono doba teško uvjerljivog radikala Sylvestera (Cheadle). No, ipak najveća intervencija u tom smislu jest uvodjenje fiktivnog lika Manna koji kao pravi crni supermen na kraju spašava izbjegle žene i djecu, iako je, Wright, po onome što se da zaključiti u službenim izvještajima, pravi junak cijele te nesretne epizode. Završna scena bijega i oružanog obračuna s linčerskim progoniteljima se pretvara u akcijadu primjereniju nekom bedastom blockbusteru nego ozbiljnoj drami. Ali, usprkos tih nedostataka, zbog izvrsno ocrtanih likova i univerzalne poruka o besmislu proganjanja ljudi zbog različitog podrijetla ili boje kože ovom filmu daje izuzetnu vrijednost.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos