DALJINSKI UPRAVLJAČ

REMOTE CONTROL (SODOMA REYJKJAVIK)

• uloge: Bjorn Fridbjornsson, Soley Eliasdottir, Helgi Bjornsson, Eggert Thorleifsson, Margaret Gustavsdottir, Thora Fridriksdottir
• glazba: Sigurdur Sverrir Palsson
• scenarij: Oskar Jonasson
• režija: Oskar Jonasson
• proizvodnja: SkiFan, Island, 1992.
• distribucija: Continental Film
• trajanje: 85 '

Island je maleni otok, izgubljen u Atlantskom oceanu, koji Evropi pripada prije po podrijetlu svojih pola milijuna stanovnika nego po zemljopisnim kriterijima. Svjetskim medijima je bio zanimljiv isključivo po vulkanima i po tome što se s vremena na vrijeme tamo održavaju svjetski susreti na vrhu ili šahovski turniri. Ali, i ta mala otočna zemlja ima kinematografiju, i to ne bilo kakvu. Godine 1993. njihova je komedija SODOMA REYJKJAVIK, za potrebe engleskog govornog područja prevedena kao DALJINSKI UPRAVLJAČ, uspjela potući JURSKI PARK na domaćim kino-blagajnama. Spielberga to, s obzirom na veličinu tržišta, nije previše pogodilo, ali je malom filmu sklonim Columbijinim distributerima bilo dovoljno da ga ubace u svoj paket.

Radnja za temu koristi malo poznat detalj islandskog pravnog sustava. Naime, u toj državi je odavno na snazi ostatku zapadnog svijeta potpuno neshvatljiva prohibicija alkoholnog pića, što tamošnjoj mladjariji stvara probleme. Axel (Fridbjornsson) je mladi automehaničar, kojeg majka zamoli da joj vrati daljinski upravljač od televizora. Problem je u tome što je upravljač sa sobom odnijela njegova sestra pankerica Maja (Gustavsdottir) i ostavila kod svoje prijateljice Unnur (Eliasdottir). Axel dolazi u Unnurin stan, i ispostavi se da je njen brat Molli (Bjornsson) vodi ilegalni šverc i proizvodnje alkoholnih pića na Islandu. To i ne bi bio problem, da Axel iznenada ne bude upetljan u rat između Mollija i Aggija (Thorleifsson), vlasnika noćnog kluba koji želi postati prvi veliki mafijaški bos na atlantskom otoku.

Iako se film temelji na specifično islandskim prilikama, humorističke situacije su univerzalne i publika će imati razloga za smijeh. Zapravo, da budemo precizniji, imala bi razloga za smijeh da producent nije ozbiljno oštetio film odvratnom engleskom sinkronizacijom. Humor, iako naglašeno verbalni, ipak ima dovoljno slapstick elemenata da DALJINSKOM UPRAVLJAČU omogući prolaznu ocjenu. Glumci su O.K., režija također, mada neke scene, pogotovo pred kraj filma, izgledaju zbrzane. Čak i oni koji film žele vidjeti zbog poznatih imena će naći razloga za zadovoljstvo - na odjavnoj špici Bjork pjeva na maternjem jeziku. Sve u svemu, pristojan filmčić koji će zabaviti prosječnog gledatelja, a filmofilima izgledati kao egzotični specijalitet.