Svatko tko se posljednja dva desetljeća bavi praćenjem filmske industrije, zna kako je Steven Spielberg uložio ogromne napore ne bi li se okrunio "Oscarima". Nakon nekoliko promašaja, kada je Steven očigledno bio nekome stao na žulj, 1993. je išao na sigurno. Namlativši prethodno pare spektakularnim, ali u suštini bedastim JURSKIM PARKOM, za temu svog "ozbiljnog" filma je uzeo holokaust Židova. I, naravno, nitko se nije usudio pisnuti protiv ideje da Spielberg dobije "Oscare", jer bi ga inače nazvali nacistom. Četiri godine su prošle, ali je Spielberga ponovno uhvatila "oskarovska" groznica i ponavlja postupak. Prvo snima, spektakularni, ali još bezvezniji nastavak JURSKOG PARKA i tako namlaćenim novcem osniva vlastitu producentsku kuću. Njegov novi, "angažirani" i 40 milijuna US$ teški projekt ima sličnu temu kao SCHINDLEROVA LISTA - mračne strane povijesti zapadne civilizacije, ali ovaj put je povijesna epizoda bila relativno slabo poznata.
Godine 1839. španjolski brod "Amistad" prevozi tovar crnih robova. Tokom jedne olujne noći, jedan od robova, po imenu Cinque (Honsou) uspijeva se uz dosta muke osloboditi okova. Naoružavši svoje supatnike uspijeva poubijati veći dio posade i natjerati preživjelog kapetana da ih odvede natrag u Afriku. Ali, lukavi Španjolac ih umjesto toga odvede pred obalu Connecticuta gdje sve pobunjene robove hapsi američka mornarica. Robovi su smješteni u zatvor, te ih čeka sudjenje zbog piratstva i ubojstva. Za slučaj robova se zainteresiraju abolicionisti - crni Joadson (Freeman) i bijeli Tapan (Skarsgard), ali i mladi i ambiciozni odvjetnik Baldwin (McConaughey), koji je smislio genijalnu strategiju obrane. No, ozbiljnu poteškoću abolicionistima predstavlja to što ni Cinque niti itko od robova ne zna engleski niti se ikako može sporazumjeti sa svojim branitljima. Ipak, nakon dosta muke, Baldwin uspijeva ishoditi oslobadjajuću presudu. Tada se u igru miješa politika - 11-godišnja španjolska kraljica Isabela II (Paquin) robove smatra svojim vlasništvom, a tome je sklon i predsjednik SAD Martin Van Buren (Hawthorne). Naime, blizu su izbori, a robovlasnički Jug, čiji vodeći političar Calhoun (Howard) prijeti secesijom, ne bi volio da robovi budu oslobodjeni. Kada slučaj dodje do Vrhovnog suda, za stvar robova će se zauzeti bivši predsjednik SAD John Quincy Adams (Hopkins).
Za razliku od SCHINDLEROVE LISTE, kada je ipak imao gledateljima lako shvatljivu, i vlastitom etničkom naslijedju blisku priču, Spielberg je u slučaju AMISTADA suočen s ozbiljnim problemom da suvremenom gledatelju predoči vrijeme kada je bilo sasvim normalno posjedovati druga ljudska bića kao životinje ili predmete. Zbog svega toga, AMISTAD je prilično neujednačen film, u kojem se samo na trenutke može vidjeti Spielberg u svoj njegovoj kreativnoj snazi. Najbolji dio filma su početnih 20-ak minuta u koje nas uvodi briljantni kadar u kojem je Cinqueovo lice toliko izobičeno od boli i naprezanja da nam nije jasno je li uopće riječ o čovjeku ili velociraptoru iz JURSKOG PARKA. Ali, čim pobunjeni robovi ponovno završe u lancima, film se gubi i postaje dosadna sudska drama u kojoj, sasvim u sklad s "svijetlom" tradicijom VREMENA UBIJANJA, crnci postaju statisti u sudaru bijelih titana. S obzirom da gledatelju nije teško odabrati stranu, kao i to da mu je jasno da Spielberg ne može bez kakvog-takvog hepi-enda, preostaje mu jedino da slijedećih dva sata i nešto čeka kako će se film završiti.
Ostalih dva sata filma su obilježeni uglavnom dosadnim pravničkim nadmudrivanjem i kadrovima koji bi trebali gledatelju omogućiti kakav-takav uvid u složene političke i pravne zavrzlame Amerike u prvoj polovici 19. st. Na žalost, po dobrom starom holivudskom običaju, pri tome radi bezbroj "bisera", odnosno ispušta mnoge zanimljive detalje koji bi dali potpuno drukčije svjetlo na zbivanja u filmu. S vremena na vrijeme, Spielberg dosadu nastoji razbiti humorističkim elementima - na primjer, načinom na koji Afrikanci tumače čudne evropske ljude i običaje (za svog odvjetnika misle da je "čistač slonovog izmeta"), ali to ne uspijeva ubrzati ritam. Velika većina likova uglavnom je svedena na bezvezne ilustracije - tako Nigel Hawthorne kao beskičmenjački predsjednik samo ponavlja svoju ulogu luckastog monarha u LUDILU KRALJA GEORGEA, a McConaughey anakronistički portretira yuppie-odvjetnika iz VREMENA UBIJANJA (ionako lošeg filma). Najjaču je ulogu dao ipak muški foto-model iz Siera Leonea, Djimon Honsou, koji savršeno portretira Cinquea kao pravog junaka, a Spielberg njegovom glumačkog talentu dodaje i (za neke kritičare) previše erotskog naboja. Jedini koji koliko-toliko drži vodu uz Honsoua je Anthony Hopkins, kao ostarjeli, ali odlučni bivši predsjednik, koji uspijeva da njegov završni sudski govor zvuči poput Demostenovog. Kao plus filmu možemo navesti da nakon dugo vremena jedan Britanac ispada najveći pozitivac u filmu (vjerojatno posljedica toga što je Clintonov pajdaš Blair odnedavno tamo na vlasti).
AMISTAD jest film kojeg kad-tad treba pogledati, jer govori o ozbiljnoj temi. Samo je problem u tome što Spielberg nije znao ili mogao tu priču ispričati filmičnijim jezikom. Sve u svemu, dobar film, ali ispod spielbergovskog standarda.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos