THE DEVIL'S ADVOCATE
Tvrtki Warner Bros godina 1997. nije bila baš najsretnija, s obzirom da su joj manje-više svi blockbusteri završili ispod očekivanja. Oni filmovi koji se mogu pohvaliti uspjehom su bile totalno atipične i mrtvački ozbiljne drame. Medju njima je L.A. POVJERLJIVO bila kritičarski hit, dok je ODVJETNIK ZLA dobro prošao kod publike. Ovaj potonji vjerojatno zato što je jedan popularni sentiment u američkom narodu doveo do apsurda i na tome utemeljio svoju osnovnu postavku.
Kevin Lomax (Reeves) je odvjetnik iz malog gradića na Floridi koji se može pohvaliti kako nema tog slučaja kojeg ne može riješiti u svoju korist, bio tužitelj, bio branitelj. U ovom potonjem slučaju uspijeva ishoditi oslobadjajuću presudu u naizgled izgubljenom procesu protiv ljigavog pedofila. Time na sebe privlači pažnju ugledne odvjetničke tvrtke iz New Yorka koja ga nastoji pridobiti nudeći mu posao, luksuzan stan i kojekakve druge povlastice. Lomax, usprkos upozorenja svoje ultrareligiozne majke (Ivey) pristaje, i tamo se seli zajedno sa svojom atraktivnom suprugom Mary Ann (Theron). Po dolasku, Lomax upoznaje tvrtkinog tajanstvenog, ali i razvratnog šefa Johna Miltona (Pacino), koji ga uspije pridobiti za posao, čemu djelomično kumuje i njegova lijepa buduća kolegica Christabella (Nielsen). Lomax napreduje u poslu, ali njegova supruga s vremenom počinje osjećati da nešto s tvrtkom nije u redu. Lomax, previše zaposlen da bi na to obraćao pažnju, ignorira njena upozorenja, ali s vremenom će i on shvatiti s kime je, zapravo, stupio u poslovni odnos.
Našim gledateljima, prečesto naviknutima na situacije u kojima je riječ jednog lokalnog djikana državi važnija od Ustava, ponekad je zbilja neshvatljivo kakvu moć imaju odvjetnici u Americi. Činjenica da prosječni Amerikanac u životu kad-tad mora koristiti usluge odvjetnika, kao i da su one obično papreno skupe, izazvala je ambivaletni osjećaj dubokog poštovanja, ali i prezira prema toj profesiji. Stoga je temeljna postavka filma - da Antikrist, odnosno Sotona u današnjem svijetu jednostavno mora biti odvjetnik - Amerikancima lako probabljiva i nije čudo što je publika hrlila u kina, usprkos nekih ozbiljnih nedostataka u filmu.
Mnogi su primijenili da ODVJETNIK ZLA ima dosta sličnosti s Grisham/Pollackovom TVRTKOM iz 1993. godine. Ali, osim tih sličnosti, postoje i ogromne razlike - prije svega u tome da je režiser, Taylor Hackford (kojeg se sjećamo po OFICIRU I DŽENTLMENU) ozbiljno shvatio svoj posao i potrudio se da gledatelju ne bude dosadno. U tom je smislu, možda bila greška to što se u naslovnoj ulozi našao Keanu Reeves. Za Reevesom su sve donedavno šiparice rezale vene, ali su poslije došli Brad Pitt i Leonardo DiCaprio, pa je s vremenom kod tog zgodnog dečka postao vidljiv ozbiljan nedostatak glumačkog talenta. Reevesovu ukočenost i rezerviranost zato više nego nadoknadjuje temperamentni Al Pacino, očigledno više nego oduševljen s idejom da tumači oličenje samog Zla. Njegov je Sotona možda demonski, ali nadasve zanimljiv tip, s kojim bi bilo ugodno biti u društvu da time ne riskirate vlastitu dušu. Ipak, najbolje je glumačko ostvarenje ipak ostvarila debitantica Charlize Theron, bivša južnoafrička (bijela) manekenka. Dok na početku izigrava za holivudsko gnojivo tipičnu ljepoticu u neuvjerljivoj situaciji, tokom filma uspijeva izvesti dojmljivu glumačku transformaciju u izmučenu, silovanu i poniženu mučenicu koja kao da je izašla iz srpskog logora u Bosni.
Što se Hackfordove režije tiče, ona je više nego solidna i njegov stil savršeno klizi od prozaične sudske drame na početku prema natprirodnom (i prilično spektakularnom) hororu na kraju. Na žalost, Hackford nije imao hrabrosti da se previše petlja u scenarij tako da je scena, odnosno motiv s korupcijom i istragom Ministarstva pravosudja mogla biti komotno izbačena čime bi film uštedio nekoliko dragocjenih minuta. Nadalje, mogao je bez nekih velikih kompleksa izbaciti i potpuno besmislenu Sotoninu/Pacinovu propovijed koja koincidira sa scenom ubojstva. Na kraju je tu i prilično jeftina i neuvjerljiva završnica. Ali, sve u svemu, film ima dosta lijepih sličica i dojmljivih scena koje će nam dugo ostati u sjećanju, kao što će neke replike dugo ostati u sjećanju. U svakom slučaju, nakon gledanja ovog filma se nećemo osjećati prevarenim.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos