NA RUBU HORIZONTA

EVENT HORIZON

• uloge: Laurence Fishburne, Sam Neill, Joely Richardson, Kathleen Quinlan, Richard T. Jones, Jack Noseworthy, Jason Isaacs, Sean Pertwee
• scenografija: Joseph Bennett
• kostimografija: John Mollo
• fotografija: Adrian Biddle
• montaža: Martin Hunter
• glazba: Michael Kamen & "Orbital"
• scenarij: Philip Eisner
• režija: Paul Anderson
• proizvodnja: Paramount, SAD, 1997.
• distribucija: Kinematografi Zagreb
• trajanje: 96 '

Paul Anderson je režiser koji će svojim unucima moći s ponosom pričati kako je 1995. svojim filmom MORTAL KOMBAT postigao nešto što nitko ni u snu nije očekivati. Prvo, postigao je veliki uspjeh s filmom baziranim na video-igri. Drugo, uspio je razbiti dugogodišnju famu kako ime Christophera Lamberta na špici predstavlja otrov za kino-blagajne. Njegove čudotvoračke sposobnosti su očigledno zapazili u "Paramountu" i zaključili kako nema tog smeća koje u pravim rukama ne može namlatiti pare. No, čuda se ne dogadjaju po narudžbi, pa je i NA RUBU HORIZONTA, šašavi miks SF-a i horora, završio kako je završio - sa zasluženo bijednim rezultatom na ljetnim kino-blagajnama.

Radnja se dogadja 2047. godine, sedam godina nakon što je istraživački svemirski brod "Event Horizon" nestao bez traga iza orbite Neptuna. Tajanstveni signal za pomoć je povod da se u spašavanje upusti posada broda "Lewis & Clark", čiji kapetan Miller (Fishburne) nevoljko prima dr. Weira (Fishburne), znanstvenika koji je dizajnirao nestali brod. Kada spasioci konačno dodju na svoj cilj, Weir im otkrije kako je "Event Horizon" zapravo prvi brod opremljen medjuzvjezdanim pogonom. Po svemu sudeći na svom prvom i posljednjom putu izmedju zvijezda donio je nešto što nije trebao, jer se na brodu posada nalazi u rasutom stanju. No, neugodni prizor nije jedino što muči spasioce - počinju ih proganjati osobni duhovi i povratak kući postaje privlačna, ali i sve manje moguća opcija.

S obzirom da nema smisla trošiti riječi na kreativnu sušu koja je u Hollywoodu poprimila apokaliptične razmjere, biti će dovoljno reći kako je i NA RUBU HORIZONTA jedan njen simptom. Gledatelju će dosadna i uglavnom totalno predvidljiva radnja biti manje zanimljiva od nastojanja da pogodi koje su sve popularne SF i horor-filmove Anderson & Co. besramno pokrali. Tu će se naći moćna gomilica, počevši od kultnog Scottovog OSMOG PUTNIKA, preko klasičnog ZABRANJENOG PLANETA i sovjetskog SOLARISA, do nešto modernijeg Kubrickovog ISIJAVANJA i Barkerovih krvoliptanja. Priča je totalni kupus, a likovi uglavnom služe kao topovsko meso (s time da nije teško pretpostaviti koji će od njih preživjeti završetak filma). Neuvjerljivosti ima napretek - od činjenice da iskusnim svemirskim vukovima znanstvenik neke banalne astrofizičke činjenice objašnjava poput učitelja u seoskoj školi, pa do toga da astronauti usprkos neriješenom recikliranju zraka konzumiraju cigarete kao da žive u tvornici duhana.

Jedina zanimljiva stvar u ovoj bezobličnoj kaši žanrovskih klišeja jest fascinantna scenografija i specijalni efekti od kojih zastaje dah. No, danas to sebi može priuštiti svaka šuša, i gledatelji se uistinu ne trebaju s time maltretirati kada isto ili čak bolje mogu vidjeti u prosječnom glazbenom video-spotu.

Ukratko, NA RUBU HORIZONTA je film za kojeg je bolje da je ostao tamo gdje mu originalni naslov sugerira - u crnoj rupi.