MUŽEVI I ŽENE

HUSBANDS AND WIVES

• uloge: Woody Allen, Mia Farrow, Juliette Lewis, Sydney Pollack, Judy Davis, Jeffrey Kurland, Lysette Anthony, Liam Neeson, Blythe Danner
• scenografija: Santo Loquasto
• kostimografija: Jeffrey Curland
• fotografija: Carlo di Palma
• montaža: Susan E. Morse
• scenarij: Woody Allen
• režija: Woody Allen
• proizvodnja: Tristar Pictures, SAD, 1992.
• distribucija: Continental Film
• trajanje: 108 '

I najveći ljudi su samo ljudi i dešavaju im se svakojake neugodnosti. Tako je i Woody Allen godine 1992. na svojoj koži imao iskusiti izreku kako život zna imitirati umjetnost. Naime, radnja njegovog filma MUŽEVI I ŽENE je zlobnike neodoljivo podsjećala na sapunske detalje njegovog privatnog života, koji su punili stranice tabloida upravo u trenutku premijere. Allenu skloni kritičari, spremni najsvjetlijim bojama opisivati i njegove očite promašaje poput SJENA I MAGLE, film su nazivali remek-djelom. Zlobnici su pak tvrdili da film i u umjetničkom smislu odražava prilično neugodne trenutke njegove biografije.

Gotovo kao i svaki drugi, i ovaj Allenov film je smješten u milje neurotičnih njujorških intelektualaca. Glavni je junak Gabe Roth (Allen), sredovječni profesor književnosti koji živi u naizgled harmoničnom braku sa suprugom Judy (Farrow). Ali, njihova se kula od karata ruši kada im prijateljski bračni par - Jack (Pollack) i Sally (Davis) saopće kako se namjeravaju rastati. Dok Jack i Sally pokušavaju pronaći životnu sreću s novim partnerima - Jack sa seksi instruktoricom aerobika (Anthony), a Sally s nježnim škotskim pjesnikom (Neeson), Gabe i Judy polako hlade svoje odnose. Gabe, pak, postaje opčaran sa svojom darovitom, privlačnom i dvaput mladjom studenticom Rain (Lewis), koja ima sklonost prema starijim muškarcima.

Zlobnici ne samo da su u romansi Gabea i Rain pronašli umjetnički odraz stvarnih Allenovih "igrica" s posvojenom pastorkom Soon Yi, nego je i raspad dugotrajne i umjetnički plodne veze Allena i Mie Farrow svoj izraz našao u zbrzanom kvazidokumentarističkom pričanju priče, gotovo posve neubičajenom za stilski prilično konzervativne Allenove filmove. Priča, dakako, i nije baš previše originalna, i mnogi će cinici tvrditi da Allen i ovdje reciklira već vidjeno. No, pouzdani Allenov šarm i razorni cinizam, kao i hrpa odličnih glumaca, čine ovaj film više nego gledljivim. Ljubitelji Juliette Lewis, koju odnedavno ne vidjamo tako često na ekranima, vidjet će je u nešto normalnijem, ali zato možda i najzavodljivijem izdanju.

Ukratko, film za intelektualce koji će zadovoljiti iako je ispod Allenovog prosjeka.