ROUGH RIDERS
Ted Turner, vlasnik CNN-a, ne smatra da bi isključivo na današnjim ratovima trebao zaradjivati novac. Njegova producentska tvrtka TNT se proteklih godina specijalizirala za povijesne drame. Mada su one uglavnom bile posvećene ispravljanju krivih Drina američke povijesti (tlačenju Indijanaca i crnaca, po svim pravilima novokomponirane političke korektnosti) najviše je novaca i energije Turner ipak uložio u GETTYSBURG, evociranje najkrvavije bitke američkog gradjanskog rata - projekt koji je dan-danas ostao najskupljim projektom u povijesti malog ekrana. Nekoliko godina kasnije Turner se ponovno odlučio pozabaviti američkom ratnom poviješću - ovaj put od Hollywooda slabo eksponiranom španjolsko-američkom ratu čija stogodišnjica pada slijedeće godine.
Španjolsko-američki rat se zbio u doba kada su SAD, tada mlada i skorojevićka nacija, odlučile prekinuti sa izolacionističkom politikom i dokazati se kao vojna i imperijalistička sila ravnopravna onim sa Starog kontinenta. Povod je bila pobuna Kubanaca protiv tadašnjih španjolskih kolonijalnih gospodara. Nahuškana od strane senzacionalističkog tiska i kao i nikada razjašnjenom eksplozijom bojnog broda "Maine" u havanskoj luci, američka vlada je u travnju 1898. objavila rat Španjolskoj i počela pripreme za invaziju Kube.
Najbizarnija od svih epizoda tog rata, a možda i američke ratne povijesti, jest činjenica da je Theodore Roosevelt (Berenger), tadašnji pomoćnik ministra mornarice i političar najzaslužniji za izbijanje rata, bio toliko oduševljen predstojećim pohodom da je odlučio osobno sudjelovati u njemu. Kada je objavio stvaranje vlastite konjičke pukovnije, na zborno mjesto su se skupile tisuće dobrovoljaca sa svih krajeva zemlje i iz svih društvenih slojeva. Kada se Rooseveltova jedinica, sastavljena od odabranih 560 pripadnika, konačno iskrcala na Kubu, njeni su pripadnici shvatili da rat nije pustolovina. Po prvi put nakon svog nastanka, američke su se oružane snage suočile sa dobro obučenim i superiorno naoružanim neprijateljem. Jurišajući na španjolske položaje na brdu San Juan, Rooseveltovi "Pakleni jahači" su ušli u legendu.
Ako postoji ijedan režiser koji je bio sudbinski predodređen da snimi ovaj četverosatni (u hrvatskom izdanju trosatni) film, onda je to bio John Millius. Jedan od najbeskompromisnijih filmaša generacije tzv. "novog Hollywooda" iz 80-tih, Millius je stvorio reputaciju snimajući filmove kojima je zajednička nit bili žestoki individualci, neskloni bilo kakvom kompromisu. Povijesna ličnost koja je bila najbliža Milliusovom idealu bez svake sumnje je bio i Theodore Roosevelt (1858-1919), jedan od najpopularnijih i najutjecajnijih američkih predsjednika, u analima zasjenjen svojim mnogo poznatijim nećakom Franklinom. Millius je u svojoj pustolovini VJETAR I LAV (1975) prikazao američkog predsjednika kao romantičnog junaka, pronašavši u simpatičnom političaru smiješnog lika ali lavovske snage dosta sličnosti s drugim junacima kao što su Dillinger ili Conan.
Dvadeset dvije godine kasnije, i Millius i Keith su se ponovno pozabavili Teddyjem Rooseveltom, odnosno najslavnijom epizodom njegove biografije. Ostarjeli Keith (koji će u toku snimanja izvršiti samoubojstvo) se zadovoljio ulogom jednog drugog predsjednika - McKinleya, dok je ulogu samog Teddyja odigrao Tom Berenger, izvršivši gotovo nevjerojatnu transformaciju u sitnog debeljuškastog činovnika poznatog po izreci da mu je "glas mekan, a batina tvrda". Fizičku transformaciju je doživio i bivši surfer Gary Busey, koji tumači generala Fullera, polusenilnog bivšeg časnika Konfederacije koji nije načistu ratuje li protiv Španjolaca ili Jenkija.
Za razliku od većine Turnerovih TV-filmova, Milliusovi PAKLENI JAHAČI nas ne dave "politically correct" moraliziranjem niti detaljnim objašnjavanjem uzroka rata. Millius, slično kao i Roosevelt, rat shvaća kao pustolovinu, kao krajnju kušnju ljudskih vrlina i stoga će mnogima ovaj film biti odvratno militaristički. Ali, ovaj je film ipak daleko od militarističkog agitpropa - Millius je preveliki individualac da bi dozvolio da ga zavedu kolektivističke parole o majci domovini. Španjolsko-američki rat je bio relativno kratka epizoda povijesti čiji su sudionici sebi mogli dozvoliti luksuz da na rat gledaju kao na vitešku i uzvišenu aktivnost koja omogućava napredak, kako pojedinaca, tako i čitavih nacija. Na kraju spektakularne bitke (jedne od najbolje režiranih sekvenci u povijesti američke TV, ako ne i sedme umjetnosti uopće) ipak sebi dozvoljava da kroz junake preispituje mit, kada se oni suočavaju sa krvavom stvarnošću nasuprot romantičnih predodžbi. S druge strane, Millius u kontrast stavlja Stephena Cranea (Storke), alkoholom i opijumom razorenog cinika koji kao ratni izvještač u jeku bitke odjednom dobija napad kreativnog ludila, zaslužnog za njegovo buduće književno remek-djelo "Crvena značka za hrabrost".
Ukratko, PAKLENI JAHAČI su veliki film, ne toliko zbog toga što vjerno preslikava davno prohujalo vrijeme, koliko zbog toga što kao rijetko koji film u posljednje vrijeme s istom vjernošću preslikava autorovu viziju i ideje.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos