SECRETS & LIES
Jedna od najtežih odluka za svakog recenzenta nije, kao što to mnogi pogrešno pretpostavljaju, odvaliti filmu najgoru ocjenu. Naprotiv, najteže je neki film proglasiti savršenstvom. Kod svakog odgovornog recenzenta to zahtijeva postupak, koji se po složenosti i unutarnjim dvojbama može usporediti s procesom beatifikacije u Vatikanu, u kojemu uvijek mora postojati "advocatus diaboli", dužan da potencijalnom svecu pronalazi mane. Tom su postupku, barem što se ovog recenzenta tiče, bili podvrgnuti TAJNE I LAŽI, "Zlatnim palmama" nagradjena drama britanskog režisera Mikea Leigha. Mikeu Leighu to, inače, nije prvi put da ga evropska snob-kritika diže u nebesa - pet godina ranije je RAZGOLIĆENI, njegova neugodno naturalistička drama o socijalnom dnu Britanije, ne samo pokupila niz nagrada na festivalima, nego je i u glumačku orbitu lansirala Davida Thewlisa kao još jednu britansku karakternu zvijezdu.
Opus Mikea Leigha se uglavnom sastoji od suhih, naturalističkih i gotovo dokumentarnih priča u kojima su junaci obični ljudi iz nižih socijalnih slojeva, prisiljeni da se nose s gledatelju trivijalnim, ali njima ključnim životnim problemima. Junakinja ovog filma je Hortense (Marie-Baptiste), crna i uspješna liječnica koja nakon smrti posvojitelja pokušava pronaći prave roditelje. Na svoje veliko iznenadjenje otkriva da je njena biološka majka bjelkinja, točnije tvornička radnica Cynthia (Blethyn), koja u skromnom stančiću živi s vanbračnom i neprijateljski raspoloženom kćerkom Roxanne (Rushbrook). Cynthiu, izmučenu životom i osamljenošću, nakon gotovo dvije godine posjećuje brat, uspješni fotograf Maurice (Spall) i, usprkos protivljenju supruge Monice (Logan), odlučuje iskoristiti Roxannein 21. rodjendan za obiteljsko okupljanje. Cynthia, koja nakon dosta muke priznaje Hortensei da joj je majka odlučuje je pozvati na taj skup kao prijateljicu iz tvornice.
Iako ga svi smatraju majstorom, Mike Leigh u stvari ima veoma jednostavan recept za pravljenje dobrih filmova. On se svodi na to da se okupi ekipa vrhunskih glumaca, u najkraćim crtama im se objasne likovi i priča, te ih se pred kamerom pusti da improviziraju. Uglavnom statički, gotovo greenawayevski kadrovi, nam nedostatkom vizualnih ekstravagancija ne ostavljaju izbora nego da se usredotočimo na glumu. I tu svi, manje-više briljiraju, počevši od Brende Blethyn koja je za ulogu Cynthie dobila "Zlatnu palmu" u Cannesu, kao i Timothy Spall kao jedan od najpozitivnijih likova koje smo u posljednje vrijeme mogli vidjeti na ekranu. Priča se filma upravo temelji na likovima i Leigheva "moćna gomilica" nam svojim postupkom omogućuje da se u njih maksimalno uživimo. Brenda Blethyn, dobitnica "Zlatne palme", uistinu je savršena u ulozi žene koju život nije previše mazio te koja se cijeli film nalazi na rubu živčanog sloma.
Ono što posebno valja pohvaliti kod Leigha jest i, s obzirom na njegovu "socijalnu" reputaciju prilično ležeran odnos prema odredjenim društvenim problemima. Dok bi tipičan američki režiser od motiva rase napravio pseudoangažiranu papazjaniju, Leigh ga tretira kao običnu epizodu i zabavan trik za jednokratno podizanje dramske napetosti (u briljantnoj tragikomičnoj sceni u kojoj se Cynthia i Elizabeth nastoje dogovoriti jesu li uopće majka i kći). Likovi Leighovog univerzuma su previše zaokupljeni vlastitim unutarnjim i prozaičnim problemima kao što su loš standard i obiteljske traume, da bi se mučili s takvim trivijalijama kao što je boja nečije kože. Na kraju ih Leigh uspijeva nagraditi za tako moderno shvaćanje života time što im osigura kakav-takav happy end.
Ukratko, TAJNE I LAŽI jesu film koji je možda primjereniji BBC-jevoj mini-seriji ili možda kazališnoj predstavi, ali su svejedno film kojem se ne može pronaći nijedan nedostatak.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos