EXTREME MEASURES
U dobra stara vremena, usprkos tome što fantasy knjige tvrde suprotno, život je bio kratak, prljav i težak. Ali je bez svake sumnje bio jednostavan i našim precima je granica izmedju dobra i zla bila kristalno čista. Onda je znanost počela komplicirati stvari i porast mogućnosti izbora stvorila samo prije par desetljeća nezamislive moralne dvojbe. Možda je to najvidljivije na polju medicine, čiji djelatnici svakog dana moraju donositi odluke koje ih, ma kakve bile, progone kroz ostatak života. Naravno, TV-industrija je počela posvećivati pažnju ovom problemu, o čemu svjedoči uspjeh serija kao što su HITNA SLUŽBA i CHICAGO HOPE. Što se suvremenog Hollywooda tiče, njemu su problemi liječničke deontologije previše komplicirani za njemu vjernu "airhead" publiku, pa ih uglavnom ignorira. Otklon od takve prakse predstavlja PO SVAKU CIJENU, medicinski triler Michaela Apteda, u kojem zvijezda romantičnih komedija Hugh Grant pokušava povećati svoj glumački dijapazon mrtvački ozbiljnom ulogom mladog liječnika.
Dr. Guy Luthan (Grant) je mladi i perspektivni liječnik koji radi u hitnoj službi ugledne njujorške bolnice. Jednog dana kao pacijenta primaju golog, deliričnog čovjeka sa simptomima koje Luthan nikako ne može protumačiti. Pacijent umre, a Luthan pokušava otkriti o čemu je riječ i odjednom svuda nalijeće na zalupana vrata. Medicinski spisi nestaju, kompjuterski podaci su izbrisani i Luthan počinje sumnjati u zavjeru, sve dok mu ne netko ne podmetne kokain u stan i tako prekine karijeru. Ostavši bez posla, ali uvjeren kako je bio na tragu nečeg velikog, Luthan će u njujorškom podzemlju, medju beskućnicima, otkriti strašnu istinu.
Za Michaela Apteda, režisera ovog filma, može se reći sve osim toga da povjerene mu režijske zadatke shvaća površno. Tokom karijere je pokazao veliku sklonost prema dugim, često i dosadnim filmovima, pa ni ovo nije izuzetak. Kao triler, PO SVAKU CIJENU ne funkcionira. Akcije ima premalo, ali je zato dobro dočarana atmosfera paranoje koju pojačava uznemirujuća partitura Dannyja Elfmana (BATMAN). Djelo bi bilo primjerenije 70- tim godinama, kada su zbunjujući trileri od dva sata i više, poput MARATONCA, bili normalna stvar. Ali, kada već spominjemo 70-te, nije moguće izbjeći usporedbe s KOMOM, medicinskim trilerom Michaela Chrictona koji je jedan od najboljih filmova tog danas pomodnog desetljeća. S obzirom na veliku sličnost radnje, nemoguće je ne primjetiti kako se Hugh Grant, za razliku od Genevieve Bujold, u svojoj ulozi koprca poput ribe na suhom (ostaje nam da nostalgično zamišljamo originalni projekt, u kojem je mnogo manijakalniji Alec Baldwin istom liku začinio ovisnošću o kokainu). Isto tako, Chricton sebi nije dozvolio luksuz da cijeli drugi dio filma jednostavno razvodni suhim moraliziranjem i predvidljivim "happy endom". Gene Hackman solidno obavlja ulogu negativca koji ima uvjerljivo opravdanje za svoje postupke, slično kao i Bill Nunn i David Morse. Sarah Jessica Parker u ulozi Luthanove bolničarke je jednostavno suvišna. Ipak, usprkos bolnih nedostataka, PO SVAKU CIJENU je, zahvaljujući tome što postavlja neka ozbiljna pitanja, još uvijek trideset kopalja iznad prosječnog holivudskog stajskog gnojiva.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos