PUCALA SAM U ANDYJA WARHOLA

I SHOT ANDY WARHOL

• uloge: Lily Taylor, Jared Harris, Stephen Dorff, Martha Plimpton, Danny Morgenstern, Lothaire Bluteau
• scenografija: Therese de Perez
• kostimografija: David C. Robinson
• fotografija: Ellen Kuras
• montaža: Keith Reamer
• glazba: John Cale
• scenarij: Marry Harron, Daniel Minahan & Jeremiah Newton
• režija: Mary Harron
• proizvodnja: Samuuel Goldwyn Company, SAD, 1996.
• trajanje: 103 '

Nekad se zna dogoditi da život imitira umjetnost. Roger Corman je 1955. snimio trash remek-djelo VEDRO KRVI o poremećenom luzeru koji se mota po umjetničkim krugovima te zbog svojih neostvarenih ambicija postane masovni ubojica. Trinaest godina kasnije slična je situacija urodila jednim od najbizarnijih događaja koji su obilježili lude šezdesete. Taj je događaj bio inspiracija kanadskoj autorici Mary Harron da pokuša snimiti dokumentarac, no ipak su je poslije nagovorili da snimi igrani film.

Njegova je junakinja Valerie Solanas (Taylor), ultraradikalna njujorška feministica lezbijskih sklonosti, koja 60-tih godina životari u umjetničkom polusvijetu New Yorka, zarađujući za život prosjačenjem i prostitucijom i nastojeći skrenuti pažnju na manifest organizacije SCUM - Society for Cutting Up Men /SOM - Savez za odsjecanje muškaraca/ - čiji je jedini član. Njen prijatelj, transvestit Candy Darling (Dorff) upozna je s Andyjem Warholom (Harris) i kamarilom iz njegovog studija "Factory". Iako se Valerie ne uklapa u Warholovo društvo, uvjerena je kako će joj upravo on pomoći da svoje ideje prenese ženskim masama. Kada Warhol, pak, njenu feminističku dramu baci u koš, Valerie postane uvjerena da je veliki umjetnik ukrao njeno remek-djelo, uzima revolver i kreće u akciju.

Ovaj je film bio gotovo osuđen da pokupi nagrade na prošlogodišnjem Sundance festivalu, s obzirom da je svim svojim bićem iznikao iz alternativne, danas izuzetno moderne njujorške "nezavisne" scene. Njen je zaštitni znak glumica Lily Taylor, koja se već nekoliko puta bila okušala u "off" projektima, i koja ovdje uistinu briljira u složenoj tragikomičnoj ulozi Valerie Solanas. Tematika filma je, dakako, bila prilično zahvalna, jer se odnosi upravo na tu njujoršku art-scenu 60-tih, iz koje će se nešto kasnije iznjedriti neholivudski američki film. Očigledno dobro poznajući materiju (za film se spremala gotovo deset godina), Mary Harron joj je prišla bez ikakvog strahopoštovanja, tretirajući tragične junake priče - Valerie i Andyja Warhola - kao osobe koje je poznatima učinio više splet povijesnih i kulturnih okolnosti u ludim 60-tim nego vlastiti talent ili posebnost. Snimljeno za daleko manje novaca nego grandiozni Stoneov DOORS, koji tretira sličnu tematiku (oba filma dijele likove), djelo Mary Harron mnogo temeljitije i realnije opisuje lude šezdesete, dozvoljavajući da se smijemo osobama koje svaki snob smatra nedodirljivim božanstvima. Na žalost, autorica ipak nije uspjela do kraja iskoristiti sve potencijale ove bizarne priče, tako da su gledatelji ostali prikraćeni za mnoge detalje. No, usprkos tome, PUCALA SAM U ANDYJA WARHOLA valja pozdraviti kao dokaz da se "nezavisni duh" ipak ne svodi na kopiranje Tarantina.