CONSPIRACY THEORY
Richard Donner je tipičan holivudski zanatlija - dajte mu inteligentan scenarij i napravit će remek-djelo, poput SUPERMANA i SMRTONOSNOG ORUŽJA. Dajte mu loš scenarij, i napravit će stajsko gnojivo poput UBOJICA, jedan od rijetkih filmova koji je imao "čast" da mu autor ovih filmova da katastrofalnu ocjenu. Jedna od velikih tragedija ovogodišnjeg Hollywooda vjerojatno je i vrlo dobar scenarij za CONSPIRACY THEORY (kojeg je hrvatski distributer prekrstio u ZAVJERU, plašeći se da narod bježi od izraza "teorija") koji je završio u Donnerovim rukama. Ali, naravno, to se nije moglo dogoditi prije nego što je prošao kroz uobičajenu obradu u scenarističkima odborima velikih holivudskih studija. Glavonje su zaključile da film mora imati velike zvijezde - dakle, Mela Gibsona i Juliju Roberts. Da bude još zanimljiviji, zvijezde na filmu moraju biti upetljane u ljubavnu vezu (Chris Carter, autor DOSJEA X, očito je u manjini po tom pitanju). I, naravno, ako se već milijuni troše na glumačke honorare, zašto film ne zagušiti akcijskim scenama? Disciplinirani Donner poslušno izvršava naloge i gledatelji dobijaju ono što dobijaju.
O tome kakve je mogućnosti nudila ZAVJERA najbolje svjedoče početne sekvence, bez svake sumnje najbliže onome što je zamislio autor originalnog scenarija. Jerry Fletcher (Gibson) je njujorški taksist koji svoje mušterije zabavlja iznošenjem fantastičnih priča o zavjerama tajanstvenih moćnika (od kojih je ona o Oliveru Stoneu poslanom da diskreditira sve teoretičare zavjere vjerojatno najbliža istini). Fletcher, osim što pati od povremenih sumračnih stanja, pati i od paranoje - živi u stanu kojeg je pretvorio u tvrđavu i u kojem izdaje vlastiti fanzin "Conspiracy Theory" gdje na temelju novinskih članaka iznosi sve smjelije i smjelije hipoteze. Jedina svijetla točka u njegovom sumornom životu je Allison (Roberts), mlada odvjetnica u Ministarstvu pravosuđa, koju je svojevremeno spasio od uličnih razbojnika i koju posjećuje u uredu, djelomično zato da nađe sugovornika, a djelomično zato što je u nju potajno zaljubljen. Allison, dakako, simpatičnom ludjaku ne vjeruje, ali sve se mijenja kada Jerryja odjednom počnu progoniti agenti CIA-e na čelu s psihijatrom Jonasom (Stewart). Gibson je u jednom od svojih članaka, po svemu sudeći, uspio gurnuti nos tamo gdje ne treba i tako izazvati reakciju "Njih".
Da je film snimljen u nezavisnoj produkciji, za par milijuna dolara i s nepoznatim glumcima, vjerojatno bi pokupio hrpu nagrada na Sundance Festivalu, a njegovi autori postali nasljednici Tarantina, Rodrigueza i Kevina Smitha. Hollywood, kakav već jest, usvinjio je početnu pretpostavku o običnom čovjeku u neobičnoj situaciji i od svega napravio tipičnu bezumnu akcijadu u kojoj Gibson izigrava Schwarzeneggera. Izmjene scenarija, u nastojanju da ga učine što je moguće manje predvidljivim, u stvari su priču učinili neuvjerljivim vrijedjanjem gledateljske inteligencije. Tako ne samo što Jerry slučajno pogadja "istinu", nego se i medju pet pretplatnika njegovog fanzina nalaze pokvareni momci iz establishmenta. Ni to nije dovoljno - i sam je Jerry bio ne samo upetljan u zavjeru, nego je i u sudjelovao u "crnim" operacijama protiv članova Aliceine obitelji.
Akcijske scene, koje je Donner kao lopatom nabacao na film, umjesto da ubrzaju ritam, samo povećavaju minutažu i iskusnije gledatelje tjeraju na zijevanje, odnosno na meditaciju u kojoj uspijevaju pronaći dodatne rupe i nelogičnosti. Humora, što se film približava svom dalekom (135 minuta) ali ipak neumitnom kraju, ima sve manje i manje, pa ni to ne popravlja dojam. Jedina stvar kojoj bi u ovoj holivudskoj tragediji trebalo dati prolaznu ocjenu jest Mel Gibson u glavnoj ulozi. Gibson bez svake sumnje jest komercijalni akcijski junak, ali za razliku od Schwarzeneggera i Stallonea predstavlja glumca sposobnog za teške uloge. Jerry Fletcher, pogotovo u prvom dijelu, jest jedna takva uloga - ludjak sposoban za takve promjene raspoloženje prema kojemu je Martin Riggs iz SMRTONOSNOG ORUŽJA oličenje psihičke stabilnosti. Julia Roberts, autoru ovih redova izuzetno antipatična glumica, predstavlja jednaki otrov po koherentnost priče kao i u onoj nesreći od IZVJEŠTAJA PELIKAN. Osim dvoje superzvijezda drugih likova kao i da nema. Patrick Stewart u ulozi negativca Jonasa uopće nema ni "k" od one karizme kojom zrači kao kapetan Picard u ZVJEZDANIM STAZAMA. Crni glumac Cylk Kozart koji tumači lošeg/dobrog vladinog agenta tu je isključivo zato da ispuni "politically correct" kvote.
Ukratko, ZAVJERA predstavlja dva sata dosade sa sadržajem kojeg bi bolje obradila i najmanje produhovljena epizoda DOSJEA X.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos