KLJUČEVI ZA TULSU

KEYS TO TULSA

• uloge: Eric Stoltz, Joanna Going, Deborah Unger, James Spader, Michael Rooker, Mary Tyler Moore, James Coburn, Peter Strauss
• scenografija: Derek R. Hill
• kostimografija: Marie France
• fotografija: Robert Fraisse
• montaža: Eric R. Beason, Louis F. Cioffi & Michael R. Miller
• glazba: Stephen Endelman
• scenarij: Harley Peyton (po romanu Briana Faira Berkeya)
• režija: Leslie Greif
• proizvodnja: Polygram/ITC/Empire Pictures, SAD, 1996.
• distribucija: Europa Video
• trajanje: 113 '

Razlozi zbog kojih pojedini filmovi propadaju kod publike ili kod kritike mogu biti različiti. U slučaju filma KLJUČEVI ZA TULSU, kojeg je kritika bila sa ždanovskom jednodušnošću dočekala na nož, razlog je zbilja bizaran. Naime, gotovo svi američki filmski kritičari su ga shvatili kao osobnu uvredu. Ona se sastojala iz jednostavne činjenice što je glavni junak Richter Boudreau (Stoltz) po profesiji filmski kritičar. Ali iza krinke intelektualca krije se potpuno neodgovorno i razmaženo derište iz obitelji bogatih naftaša, do grla u alkoholu, drogi i ne baš najboljem društvu, koji svoj posao ima zahvaliti utjecajnoj majci (Moore). Nakon što se bio vratio u Tulsu, sreće prvo svoju bivšu ljubav Vicky (Unger), ali i njenog supruga Ronnieja (Spader) koji zaradjuje za život kao sitni diler. S obzirom da Ronnieju duguje novac, Richter je prisiljen uključiti se u njegov plan da se ucijeni lokalni bogataš kojeg je njegova klijentica, striptizeta Cherry (Going) vidjela kako ubija jednu prostitutku.

Postoje velike sličnosti izmedju ovog filma i Flederovog ČEKAJUĆI SMRT U DENVERU. Oba su filma smještena u malo korišten milje velikih gradova u srcu Amerike. Oba filma su pogrešno žanrovski odredjena - Flederov kao crna komedija, a zapravo romantična drama, dok je Greifov rad triler koji se pretvorio u dramu. I, konačno, oba dva filma su nezasluženo prošla kod kritike - prvi s pohvalama, drugi s pokudama. Istini za volju, KLJUČEVI ZA TULSU, debitantski rad Leslijea Griefa, nemaju previše originalan zaplet, ali je scenarij Harleya Peytona dozvolio da se naglasak stavi na likove. To je ono što je omogućilo izvrsnim karakternim glumcima da se razmašu - Stoltz je pouzdan, Spader (SEKS, LAŽI I VIDEOVRPCE) po prvi put tumači opakog momka, Rooker (HENRY: PORTRET SERIJSKOG UBOJICE) ponovno briljira u ulozi grubijana, dok Deborah Kara Unger predstavlja ubitačnu kombinaciju prirodnog seksepila i glumačkog talenta. Nasuprot njima Joanna Going je previše karikaturalno glumila striptizetu. To, kao i razvučenost, su razlog zašto KLJUČEVI ZA TULSU nisu izuzetno djelo. Ali, to ne znači da nisu korektan uradak tarantinovske filmske škole.