OBOŽAVATELJ

THE FAN

• uloge: Robert De Niro, Wesley Snipes, Ellen Barkin, John Leguizamo, Benicio del Toro, Patti d'Arbanville, Chris Mulkey, Andrew J. Ferchland, Brandon Hammond, Charles Hallahan
• scenografija: Ida Random
• kostimografija: Daniel Orlandi & Rita Ryack
• fotografija: Dariusz Wolski
• montaža: Christian A. Wagner
• glazba: Hans Zimmer
• scenarij: Phoeff Sutton (po romanu Petera Abrahamsa, Frank Darabont van špice)
• režija: Tony Scott
• proizvodnja: TriStar/Mandalay, SAD, 1996.
• distribucija: UCD
• trajanje: 120 '

Prije tri godine Quentin Tarantino je izrekao tada heretičku misao kako je Tony Scott bolji režiser od svog brata Ridleya. Nakon prilično slabog gundjanja tu je tezu prihvatio i kritičarski establishment, suočen s nepobitnim dokazima o silaznoj putanji Ridleyeve (1492, PAKLENO MORE) i uzlazećoj putanji Tonyjeve karijere (PRLJAVI IGRAJU PRLJAVO, PRAVA ROMANSA, GRIMIZNA PLIMA). Ali, stvari se izgleda ipak mijenjaju - kritičari su ovog ljeta dali prolaznu ocjenu Ridleyevoj G.I. JANE, dok prema prošlogodišnjem Tonyjevom OBOŽAVATELJU nisu bili tako darežljivi.

Radnja filma govori o dva posve različita čovjeka koji su suočeni s ozbiljnim životnim problemima. Gil Renard (de Niro) je putujući trgovac noževima, razveden i odvojen od sina kojeg voli, te na putu da izgubi posao zbog prevelike agresivnosti prema mušterijama. Jedina mu je utjeha baseball i njegov omiljeni klub "San Francisco Giants". Glavna, i 40 milijuna dolara vrijedna akvizicija tog kluba je Bobby Rayburn (Snipes), za kojeg se ubrzo pokaže da nije u stanju dobro igrati, pogotovo u sjeni manje plaćenog ali uspješnog suigrača Juana Prime (del Toro). U medjuvremenu, Renardov se život raspada te, nakon što izgubi posao, odluči pomoći svom idolu, i to na prilično nasilan način.

U svjetlu pogibije princeze Diane i medijske histerije koja joj je prethodila, tematika opsjednutosti običnih ljudi slavnim ličnostima se čini prilično zanimljivom. Na žalost, scenariste ovog filma i nije previše zanimala, te su je uzeli isključivo kao podlogu za jeftini psihološki triler. To je uistinu šteta, jer prvi dio filma, u kojem su gradjeni likovi je mnogo životniji od zanimljiviji od rutinskog akcijskog završetka. No, i ovdje je ritmu smetalo miješanje kadrova koji opisuju Renardovu i Rayburnovu svakodnevnicu. Učinak je taj da smo se definitivno uvjerili (kao da nam je uopće bilo i potrebno) kako je de Niro mnogo jači glumac od Wesleya Snipesa. De Nirov glumački tour de force u ulozi psihopata, ma koliko dojmljiv, ipak je u sjeni njegovih ranijih varijacija na sličnu temu (TAKSIST, RT STRAHA). Što se Snipesa tiče, on je solidno izveo svoju ulogu, dok je autoru ovih redova prilično draga Ellen Barkin potpuno potrošena u nezahvalnoj ulozi preambiciozne radio-voditeljice. Scottovom vizualnom savršenstvu poprilično odmaže inzistiranje na pjesmama "Rolling Stonesa" koje nemaju baš mnogo veze s radnjom. I, konačno, najozbiljniji prigovor OBOŽAVATELJU jest prozaična činjenica da je za temu odabrao baseball, fenomen koji je teško shvatljiv većini gledatelja s ove strane Atlantskog oceana.

Ukratko, OBOŽAVATELJ je zanatski korektan rad, ali njegova formalna perfekcija ne uspijeva pokriti nedostatke sadržaja.