DIM U LICE

BLUE IN THE FACE

• uloge: Harvey Keitel, Victor Argo, Mel Gorham, Lou Reed, Roseanne Barr, Jim Jarmusch, Lily Tomlin, Jared Harris, Giancarlo Esposito, Malik Yoba, Jos Zuniga, Madonna, Mira Sorvino, Keith David, Ru Paul
• scenografija: Kalina Ivanov
• kostimografija: Claudia Brown
• fotografija: Adam Holender
• montaža: Maysie Hoy & Christopher Tellefsen
• glazba: John Lurie, Billy Martin & Calvin Weston
• scenarij: Wayne Wang & Paul Auster
• režija: Wayne Wang
• distribucija: UCD

Recenzirajući DIM, hvaljenu dramu Waynea Wanga, ustanovio sam kako bi se on mogao nazvati "filmom za dušu". Ali takvom opisu još više odgovara DIM U LICE, film koji nije samo "za dušu" nego je i napravljen "za dušu". Naime, Wang je DIM snimio tako brzo i elegantno, da je ostalo dovoljno vremena i entuzijazma kod filmske ekipe da se snimi instant-nastavak. Tvrtka "Miramax" je odobrila budžet, a Harvey Keitel je uspio nagovoriti neke svoje poznate kolege da uzmu učešća za sindikalni minimalac. Nakon šest dana snimanja DIM U LICE je bio završen - kormanovski pothvat koji se u današnje vrijeme gotovo ne može zamisliti. I, naravno, stvorena je još jedna od legendi nezavisne kinematografije, koja može, ali i ne mora imati ikakve veze s kvalitetom samog filma.

Iako formalno nastavak DIMA, teško da bi se moglo reći kako DIM U LICE ima ikakav zaplet. Uz nastojanje Auggieja Wrena (Keitel) da svoju živopisnu trgovinu duhanom spasi od prodaje isprepliće se cijeli niz vinjeta s raznoraznim živopisnim likovima s ulica Brooklyna. U tim se vinjetama uz etablirane glumce, kao što su Michael J. Fox, Madonna, Lily Tomlin znaju pojaviti i čuvene ličnosti poput rock-glazbenika Loua Reeda ili kult-režisera Jima Jarmuscha, no Wang i Auster su toliko dobro raspoloženi da u film ubacuju i prolaznike koje su skupili s ulice. Ono što je posebno zanimljivo u ovom filmu jest da scenarij gotovo da nije postojao - glumci bi se okupili pred kamerom i improvizirali tekst.

Spontanost i nekonvencionalnost predstavljaju bez svake sumnje osvježenje, barem za gledatelje naviknute na holivudsku industriju. No, samo po sebi to nije bilo dovoljno da od DIMA U LICE stvori djelo koje bi trebalo posramiti prosječnog holivudskog zanatliju. Cijeli je film u stvari kolaž malih sekvenci od kojih neke uspijevaju zabaviti gledatelja, a neke ne. I mnoge od njih nemaju veze s vezom - nije jasno da li su Auster i Wang htjeli snimiti nastavak DIMA ili razglednicu s Brooklyna. No, s obzirom na okolnosti snimanja filma, kao i činjenicu da Keitel, jedan od najjačih holivudskih karakternih glumaca, zna izvući iz mulja i mnogo gora ostvarenja od ovog, ipak se DIMU U LICE mora dati pozitivna ocjena. Bez svake sumnje će se svidjeti i onima koji vole DIM, kao i onima koji u ove sparne mjesece ne očekuju previše.