LJUDI U CRNOM

MEN IN BLACK

• uloge: Will Smith, Tommy Lee Jones, Linda Fiorentino, Vincent d'Onofrio, Rip Torn, Siobhan Fallon
• scenografija: Bo Welch
• kostimografija: Mary E. Vogt
• fotografija: Donald Peterman
• montaža: Jim Miller
• glazba: Danny Elfman
• scenarij: Ed Solomon (po stripu Lowella Cunninghama) (David Koepp van špice)
• režija: Barry Sonnenfeld
• proizvodnja: Columbia Pictures
• distribucija: Continental Film
• trajanje: 98 '

Ako se po jutru dan poznaje, onda s dobrom dozom optimizma možemo zaključiti kako će američko filmsko ljeto 1997. biti barem za pinkicu bolje upamćeno od lanjske grozote. Razlog za tu smjelu hipotezu jest novi proizvod tvrtke Columbia, SF-komedija LJUDI U CRNOM, koja je uspjela postići iznenaĐujući uspjeh i iza sebe ostaviti neuništive Spielbergove dinosaure. Iako LJUDI U CRNOM sami po sebi ne predstavljaju nekakav veliki otklon od "eye candy" filozofije kojom odiše tipično holivudsko stajsko gnojivo i ovaj film, kao i Bessonov PETI ELEMENT, ne pokušava prevariti gledatelja nastojeći mu kao opravdanje svojeg postojanja prodati budalaste "politically correct" istine i ostatku svijeta neprijemčivi američki patriotizam. Sonnenfeld, autor popularnih gotskih komedija o obitelji Addams, neko je vrijeme pokušavao (bez uspjeha, dakako) kopirati Tarantina u UHVATITE MALOGA, ali se na kraju ipak vratio onome što najbolje zna - neobaveznoj zabavi za publiku.

Radnja LJUDI U CRNOM temelji se na postavci temeljito (i, dakako, mnogo ozbiljnije) razradjenoj u DOSJEIMA X i na njima temeljenim proizvodima. Vanzemaljci ne samo da postoje i posjećuju Zemlju, nego i suraĐuju s lokalnim vladama. Jedna od njih je i vlada SAD čiji se supertajni odjel bavi nadgledanjem vanzemaljskih aktivnosti kao i skrivanjem te istine od javnosti. Agent K (Jones) treba partnera i u službu regrutira mladog njujorškog policajca (Smith). Njima dvojici prvi zadatak predstavlja pronalaženje i zaustavljanje opakog krvožednog vanzemaljskog žohara koji, pod krinkom lokalnog seljačine (D'Onofrio) odlazi u New York ne bi li izazvao galaktički rat. Dvojica Ljudi u crnom će, stjecajem okolnosti, nabasati na privlačnu ženu-patologa (Fiorentino) koja u posljednje vrijeme prima sve više neobičnih leševa.

Fanatični x-fili će bez sumnje prigovarati filmu zbog toga što scenarij u devedesetak minuta ne uspijeva izroditi onoliko gegova i duhovitih situacija koje bi jedan Darin Morgan uspio napisati za dva puta kraću epizodu njihove kultne serije. Doduše, scenaristi se iskupljuju time što osim Carterovog remek-djela koriste priliku da se izrugaju i nekim drugim elementima popularne kulture. Sonnenfeld se zna igrati sa specijalnim efektima, a i alieni su prilično raznoliki, što je pozitivan otklon u odnosu na STAR TREK i njihovu humanoidnu paradigmu vanzemaljskog izgleda. Poseban pečat svemu ovome daju glumci - Will Smith je dobar, iako pomalo ponavlja svoj nastup iz prošlogodišnjeg ID4. Tommy Lee Jones po prvi put dokazuje kako je u stanju tumačiti cool frajera, i smijeh uglavnom izaziva svojom hladnokrvnošću i kamenim licem u najuzbudljivijim situacijama. Linda Fiorentino, idol svih koji vole hladnokrvne seksi-kučke, takodjer se dobro snalazi u komičnoj ulozi, ali su scenaristi ipak njen lik učinili previše plitkim, kao što nisu do kraja iskoristili njen seksepil. D'Onofrio u ulozi žohara je malo prenategnut i prisiljen da umjesto glumačkog umijeća paradira s brutalnim fizikalnim humorom.

LJUDI U CRNOM su, dakako, zabavan proizvod namijenjen najširoj mogućoj publici i kao takav lišeni svih misaonih suptilnosti. Humora ima, ali je prilično plitak i nije razlogom da se netko prisili na još jedno gledanje. Nerazradjenost priče, pak, ukazuje na proračunatost autora koji očigledno "tipuju" na nastavak. Ukratko, LJUDI U CRNOM su konvencionalno dobar film, kojeg nije tragedija propustiti, ali koji može zabaviti i na videu.