Kada je prije dvije godine Scorsese snimio CASINO, spektakularni ep o mafiji u Las Vegasu, mnogi su mu prigovorili da bez razloga eksploatira potrošenu temu, iako je to ostvarenje bilo izuzetno. No, bila tema potrošena ili ne, svejedno ostaje vrijedan izvor inspiracije za holivudske filmaše. U slučaju filma DONNIE BRASCO filmaš čak nije ni trebao biti iz Hollywooda. Mike Newell, njegov režiser, na ulice zla je došao iz rajskih vrtova dobre stare Engleske, gdje je debitirao "stiff upper lip" komedijama, od kojih je najpoznatija ČETIRI VJENČANJA I SPROVOD. Izbor Newella za režisera mogao je izgledati čudan, ali možda je upravo stranac bio idealan za objektivno sagledavanje stvarnih dogadjaja na kojima se temelji film.
Radnja započinje 1978. godine kada mladi draguljar Donnie Brasco (Depp) dolazi u njujorški kafić gdje se okupljaju mafijaši. Tamo na sebe skrene pažnju Leftyju Ruggieriju (Pacino), ostarjelom mafijaškom ubojici, koji ga odluči regrutirati za svoje prljave poslove. Ruggieri Brascou postaje mentor te ga uključuje u mafijašku bandu koju vodi Sony Black (Madsen). Nitko od njih ne sluti da je Brasco zapravo samo pseudonim Joea Pistonea, agenta FBI koji je ubačen u mafiju s ciljem da razotkrije njene operacije. Sam Brascou/Pistoneu tokom vremena njegova opasna igra postaje sve teža, jer se sprijateljio s Ruggierijem i zna da će on stradati čim se otkrije njegova maska vladinog agenta. S druge strane, zbog duboke upetljanosti u nasilni svijet mafije i dugotrajnog odsutstva od kuće, trpi i Pistoneov odnos sa suprugom (Heche) i djecom.
Film predstavlja osvježenje u podžanru mafijaškog filma zahvaljujući tome što mu je scenarij bio napisao Paul Attanasio, u čije se umijeće možemo uvjeriti gledajući njegovu sjajnu TV-seriju ODJEL ZA UMORSTVA: ŽIVOT NA ULICI (takodjer djelomično temeljenu na stvarnim likovima i dogadjajima). Za razliku od tipično holivudskog kiča, bilo da je riječ o Coppolinoj patetičnoj epici, ili Scorseseovoj zafrkanciji, Attanasio pristupa mafiji iz naturalističkog kuta, portretirajući njeno dno. Umjesto zalizanih tipova u skupim odijelima i bijesnim automobilima, imamo priliku vidjeti ostarjele i ofucane sitne kriminalce koji se muče radeći ponižavajuće poslove za bijednu plaću i čija egzistencija nije ništa uzbudljivija od luzera koji svoj kruh zaradjuju poštenim radom.
Taj pristup najbolje ilustrira sjajni Pacino, koji je svojim portretom Leftyja obogatio galeriju gangstera koje je bio portretirao tokom godina (KUM, LICE S OŽILJKOM, CARLITO'S WAY). Njegov je Lefty ostarjeli, bolesni mafijaš, dužan do grla i sa sinom narkomanom, svjestan da mu je život u silaznoj putanji. U mladom i poletnom Donnieju on vidi zamjenu za sina, što njegov lik čini jednim od najhumanijih i najživotnijih gangstera koje smo ikada vidjeli na velikom ekranu. Što se samog Donnieja tiče, Depp ga glumi s velikom mirnoćom i pouzdanjem, ali taj nam lik ipak ostaje veliki misterij (iz opravdanih razloga, s obzirom da se stvarni Joe Pistone dan-danas krije od mafije) i u Pacinovoj sjeni. Anne Heche se dosta trudi kao Pistoneova supruga, ali njen lik ipak nije dovoljno razradjen.
Newel je pred sobom imao dobar materijal i doista se trudio da od toga sačini izuzetno djelo. Ali, na njegovu veliku nesreću, zaboravio je kako ipak ne snima BBC-jevu mini-seriju (koja bi bila primjerenija za ovu priču) nego cjelovečernji film. Zbog toga dosta trpi ritam filma - radnja je razvučena, da bi odjednom bila završena bez zadovoljavajuće katarze ili epiloga. Ipak, uza sve te nedostatke, i zahtjevniji gledatelji će mu dati više nego prolaznu ocjenu.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos