BATMAN & ROBIN
"Nemoj ići! Da li shvaćaš da time što ideš gamadi daješ opravdanje za sve strahote koje čine?"
Gore navedene riječi zvuče kao da su bile upućene prvacima hrvatske opozicije pred prošle izbore. U stvarnosti ih je čuo autor ovih redaka nakon što je jednom prijatelju bio saopćio namjeru da ode u kino pogledati BATMAN I ROBIN. U mnogo čemu te riječi ilustriraju atmosferu s kojom se u filmofilskim krugovima bio dočekivao četvrti nastavak blockbuster-sage o maskiranom borcu protiv zločina. Pomalo je sve to podsjećalo na čekanje VODENOG SVIJETA prije dvije godine, kada je očekivani komercijalni kolaps Costnerovog projekta čak izazvao simpatije medju kritikom. Nasuprot tome, ovaj put je holivudski establishment izbacio projekt koji bi umjetnički krahirao, ali zato trebao donijeti stotine milijuna dolara. To je bila bitka izmedju Davida i Golijata - s jedne strane desetine milijuna dolara potrošene na megapopularne zvijezde, specijalne efekte i nezapamćenu medijsku kampanju, a s druge strane mala četa zaljubljenika u sedmu umjetnost, spremna da se i zubima i noktima odupre pravljenju volova od publike.
BATMAN I ROBIN će vjerojatno budućim povjesničarima filma simbolizirati aroganciju s kojom su se glavešine s Beverly Hillsa odnosile prema kvalitetu svojih proizvoda. Warner Brosu, medijski najpotkovanijoj holivudskoj kući, serijal o Batmanu je bila prava zlatna koka u ovom desetljeću. Nakon što je godine 1989. Tim Burton sa svojom modernom, darkerskom vizijom priče o Bruceu Wayneu namlatio rekordni promet na kino-blagajnama, i slijedeća dva nastavka - BATMAN RETURNS (1992) i BATMAN FOREVER (1995) - učinila su isto. Warnerovim glavešinama je bilo dovoljno da se odluče i dvije godine kasnije snime četvrti nastavak. Za režisera je odabran Joel Schumacher, čiji je vedar stil u trećem dijelu predstavljao simpatično osvježenje nasuprot darkerskog Burtona. Ziheraški se casting popunio megazvijezdama - dosada pouzdani mamac za publiku Schwarzenegger, ljepotan George Clooney za kojim domaćice režu žile nakon nastupa u HITNOJ SLUŽBI, mladjahni Chris O'Donnell kao mamac za šiparice, simpatična Alicia Silverstone za tinejdžere i zanosna Uma Thurman za starije muškarce. Sve to smiksano s milijunskim spec-efektima i nevidjenom medijskom kampanjom trebalo je garantirati da će četvrti Batman biti Warnerova uzdanica za filmsko ljeto 1997. godine.
Problem sa svim tim računicama proizlazi iz prozaične činjenice što sastojci, ma koliko dragocjeni i kvalitetni bili, sami po sebi ne znače i kvalitetan spoj. Warnerovce to previše nije zabrinjavalo, ali mjesecima prije premijere počeli su se pojavljivati zabrinjavajući znaci. U početku su na najave o novom Batmanu, odnosno naznake budućeg scenarija, reagirali ljubitelji stripa, koji su ga držali skrnavljenjem svojeg omiljenog junaka. Njihovim malobrojnim glasovima i prijedlogu za bojkot uskoro su se počeli pridruživati i filmofili, već presiti stajskog gnojiva koje im Hollywood prodaje u svojim ljetnim paketima. Nekoliko tjedana prije premijere na Internetu se zahuktala sada već nimalo beznačajna kampanja za bojkot. Generalna proba za antiholivudsku kampanju bila je premijera filma BRZINA 2, kojeg su manijakalno kudili posjetitelji pretpremijera, mnogi od kojih su svoje žalbe iznijeli na Internetu. Sada već ozbiljno zabrinuti Warnerov službenik je nekoliko dana pred premijeru izjavio kako je "gomila prištavih balavaca pred monitorima" ozbiljno zaprijetila komercijalnom uspjehu njegovog filma. Zle slutnje su se ubrzo ostvarile. Iako je prvi vikend prikazivanja donio solidna 42 milijuna US$, vrlo brzo su se te brojke sunovratile i Warner se morao zadovoljiti s totalom od cca. 110 milijuna US$. Nekome bi ta brojka mogla izgledati sjajnim uspjehom, ali ako se uzme da je BATMAN I ROBIN potrošio 60 milijuna US$ samo na honorare, jasno je da je riječ o velikom neuspjehu. Filmofili na Internetu su ubrzo imali razloga za slavlje: Joel Schumacher je najavio odustajanje od već ranije najavljivanog snimanja petog nastavka.
Radnja filma ilustrira gulaš koji se našao u producentskim glavama prilikom zamišljanja ovog projekta. Milijarder Bruce Wayne (Clooney) i akrobat Dick Grayson (O'Donnell), koji se u slobodno vrijeme bore protiv zločina u Gotham Cityju kao Batman i Robin, suočavaju se s nizom problema u vidu živopisnih, ali nimalo bezazlenih zločinaca. Najopasniji je dr. Victor Fries alias Mr. Freeze (Schwarzenegger), znanstvenik koji se u očajničkom naporu da spasi svoju smrtnu bolesnu i zamrznutu suprugu (Kirsebom) okrenuo zločinu i želi zamrznuti cijeli Gotham City. Saveznica mu je Poison Ivy (Thurman), bivša znanstvenica koja u nastojanju da zaštiti biljni život od čovječanstva postaje opaka zavodnica čiji poljubac donosi smrt. Njen je "utjerivač" Bane (Sweepson), kriminalac kojem je poludjeli znanstvenik bio ugradio višak mišićne mase i manjak sive materije. Osim tih zlikovaca, Batman i Robin imaju problema i na kućnoj fronti - Wayneov vjerni sluga Alfred (Gough) umire, a njegova buntovna nećaka Barbara Wilson (Silverstone) odlučuje postati Batgirl.
Već na samom početku je vidljivo da je najveći nedostatak ovog filma prevelik broj likova, koje je bilo jednostavno nemoguće ugurati u dvosatni format bez da postanu plošni i u suštini nezanimljivi. Scenarij Akive Goldsmana je pod Schumacherovom paskom i pritiskom pojednostavljivanja radnje učinio ne samo odmak od originalne Burtonove vizije, nego isto tako i uvodjenje novih, posve nepotrebnih elemenata. Bruce Wayne tako više iz djetinjstva uopće ne pamti ubojstvo roditelja, nego sretne trenutke s voljenim batlerom, dok George Clooney u tumačenju njegove uloge pokazuje krajnju inferiornost u odnosu na Michaela Keatona i Vala Kilmera. Robinu je, da ispuni minutažu, neophodno uvodjenje motiva ljubomore prema Batmanu. Lik Batgirl je očigledno ubačen samo zato da pokrije skrivene homoerotske motive (mada zlobnici kažu kako Schumacher navodno nije imao ništa protiv), isto kao i lik Wayneove djevojke (Macpherson) koja služi kao ukras. Negativci, koji bi trebali biti zanimljivi, potpuno su upropašteni Goldsmanovim scenarijem. Schwarzeneggerov Mr. Freeze je od tragične ličnosti pretvoren u patetičnu karikaturu, osudjenu na potpuno budalaste one-linere koje su primjerenije ozbiljnoj akcijadi. Lik Poison Ivy, iako se naslanja na karizmu Marlene Dietrich, uništen je idiotskim replikama koje bi i Ed Wood izbacivao iz kadra.
Uz ovako idiotske likove, zaplet je zgusnut izmedju cijelog niza furioznih akcijskih sekvenci. Na žalost, Schumacher se ovdje potpuno izgubio, pokazavši nedostatak talenta za elementarno montiranje kadrova. Osim što su borbe dosadne, gledatelja muči i vizualni stil koji daje novo značenje riječi "kič". Za razliku od originalne i upečatljive vizije Gotham Cityja kao mračnog, gotskog grada na razmedji supertehnološke budućnosti i totalitarne prošlosti, Schumacher inzistira na razigranim bojama i skulpturama primjerenijim Disneylandu. Umjesto mračne Burtonove vizije grada kojim suvereno vlada zlo, a Batman predstavlja usamljenog pozitivca, Schumacher Gotham City shvaća kao grad ljubavi i pravde o kojem Richard Kelly pjeva zajedno s zborom malih crnaca. Rezultat je, s obzirom na više puta izraženi Schumacherov nedostatak talenta, totalni užas.
Na kraju ove recenzije ne preostaje mi ništa drugo nego da ponovim ono što je napisano na početku. Nemojte ići gledati ovaj film - dat ćete opravdanje antitalentima.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos