ZGRUŠANA KRV

CURDLED

• uloge: William Baldwin, Angela Jones, Bruce Ramsay, Mel Gorham, Lois Chiles, Daisy Fuentes, Barry Corbin, Kelly Preston
• scenografija: Sherman Williams
• kostimografija: Beverly Nelson Safier
• fotografija: Steven Bernstein
• montaža: Mallory Gottlieb
• glazba: Joseph Julian Gonzalez
• scenarij: Reb Braddock & John Maas
• režija: Reb Braddock
• proizvodnja: Miramax, SAD, 1996.
• distribucija: UCD
• trajanje: 88 '

Svi oni koji drže da je Tarantino mesija, odnosno da PULP FICTION predstavlja Bibliju, možda bi trebali vidjeti neke od njenih apokrifa. Quentin Veliki je već nekoliko puta pokazao kako ga strašno zabavlja kako svojom (zasluženom) reputacijom prodaje bofl-robu svojih manje talentiranih sljedbenika. Što se Reba Braddocka, mladog nezavisnog filmaša tiče, Tarantinovo učešće u produkciji su zločesti kritičari komentirali kao svojevrsnu otplatu kreativnog duga - neki dijelovi PULP FICTIONA su, navodno, bili inspirirani Braddockovim kratkim filmom ZGRUŠANA KRV iz 1991. godine. Tarantino je zato odlučio pomoći Braddocku da napravi nešto dužu verziju koju nam je distributer prilično nespretno utrpao u ljetni termin distribucije.

Glavna junakinja, Gabriela, djelomično je modelirana prema liku taksistice Esmeralde iz PULP FICTIONA (koju je, kao i ovdje, tumačila Angela Jones). Gabriela je, odrastajući u Kolumbiji, imala prilike vidjeti dosta nasilnih smrti i postala opčinjena krvoprolićem. Godinama kasnije, kao imigrant u Miamiju, svoju opsesiju upražnjava skupljajući novinske isječke o najgorim zločinima. Pažnju joj najviše privlači Paul Gless (Baldwin) alias "Ubojica plave krvi", manijak koji masakrira žene iz gornjih slojeva društva. Gabrieli se uskoro ispunjavaju životni snovi kada se zaposli u tvrtki specijaliziranoj za čišćenje poprišta zločina koju vodi bivši mrtvozornik Lodger (Corbin). Jedan od prvih Gabrielinih zadataka je stan Katrine Brandt (Chiles), ubojičine žrtve, ali tamo se stjecajem okolnosti nadje Paul, koji je za sobom ostavio neželjene tragove.

Kao i u slučaju manje-više svih Tarantinovih filmova, i ZGRUŠANA KRV će odmah od sebe odbiti sve one koji su previše osjetljivi na naturalističke scene nasilja, pogotovo zato što je krvoproliće kombinirano sa crnim humorom. Oni slobodoumniji (ili, bolje rečeno, s izdržljivijim želucem) će bez svake sumnje uživati u štosevima dostojnim velikog Quentina. Na žalost, ZGRUŠANA KRV ipak odaje svoje podrijetlo i svodi se na kratki film kojeg je visoki budžet utjerao u za njega nepodobni cjelovečernji format. Zato imamo razvučene ili nepotrebne sekvence (poput plesa na kraju filma), a ni dijalog nije baš na visini. Ono što spašava dojam jest par referenci na Tarantinov univerzum (kratka ukazanja likova iz OD SUMRAKA DO ZORE), kao i zbilja impresivna uloga Angele Jones, sposobne da nam učini šarmantnim i bliskim lik kojeg bi inače držali ludarom.

Ukratko, ZGRUŠANA KRV je film prije svega za zagrižene Tarantinove sljedbenike, ali usprkos nedostataka, zabavit će i širu publiku.