Biografija američkog filmskog režisera Eda Wooda (1924-1978) predstavlja još jednu tužnu, a tako poznatu priču o umjetniku koji je umro u bijedi, anonimnosti i preziru establishmenta, da bi tek buduće generacije spoznale njegovu stvarnu veličinu. Ono što Eda Wooda razlikuje od tih nesretnih stupova svjetske kulture jest činjenica da on sedmu umjetnost nije zadužio zbog posjedovanja, nego zbog nedostatka talenta. Početkom osamdesetih su zločesti kritičari braća Medved (tvorci "Zlatne maline) njegov film PLAN 9 IZ SVEMIRA (1958) proglasili najgorim filmom ikada snimljenim i time skrenuli pažnju egzotici sklonih filmofila na njegov rad. Medju njima je bio i Tim Burton, režiser koji je u biografiji Eda Wooda pronašao dosta sličnosti s vlastitim umjetničkim sklonostima. Ono što je njih dvojicu razlikovalo bio je uspjeh - Burton je sa BATMANOM i sličnim filmovima uspijevao napuniti blagajne svojih producenata, pa mu nije bilo teško nagovoriti ih na ekranizaciju života svog idola.
Film počinje u Hollywoodu početkom 50-tih gdje mladi Ed Wood (Depp), veteran drugog svjetskog rata, pokušava napraviti karijeru u filmskoj industriji. Njegova velika prilika dolazi kada na ulici sretne Belu Lugosija (Landau), zvijezdu horor-filmova iz 30-tih godina, danas svedenog na drogom uništenog starca. Njih dvojica se sprijatelje i Ed Wood ga angažira u svom filmu GLEN I GLENDA, autobiografskom ostvarenju na temu transvestitskih sklonosti. Film doživljava katastrofu, ali uporni Ed nastavlja snimati zajedno sa svojim prijateljem, da bi nedugo prije snimanja PLANA 9 IZ SVEMIRA doživio veliki udarac kada Lugosi umre.
Scenarij EDA WOODA predstavljao je pun pogodak za Tima Burtona, koji je svoju umjetničku reputaciju bio stekao svojim sklonostima za sadržaje i forme koje službeni Hollywood smatra "otkačenim". On je upravo u tome pronašao zajedničku nit s Woodom, kojeg većina upućenih filmofila drži oličenjem najgoreg holivudskog šunda 50-tih godina. Vremena su se promijenila - ono što je tada izgledalo banalno, danas izgleda romantično i egzotično i ne čudi što PLAN 9 IZ SVEMIRA danas ima kult-status. O tome koliko je taj status opravdan, može se raspravljati, ali Burton je uvjeren kako je Wood bio pravi umjetnik s velikim U, i da je poštovanje zaslužio svojim beskompromisnim stavom prema producentima, bez obzira što kao umjetnik nije imao nekog talenta.
Johnny Depp, jedan od boljih holivudskih glumaca mladje generacije, izvrsno portretira Wooda, na finoj granici karikature i simpatije. Ali, show je ipak ukrao "Oskarom" nagradjeni Martin Landau za izvrsno skidanje ostarjele, uništene, ali još uvijek impozantne holivudske figure. I ostali su glumci dobri, ali je uz sjajnog Burtona ipak najveći posao obavila tehnička ekipa koji je film napravila upravo u stilu koji, što je moguće više, oponaša same Woodove filmove. Zato imamo i crno-bijelu fotografiju (prilična rijetkost ovih godina), jeftinu scenografiju i specijalne efekte koji ne bi prevarili ni slijepca.
Iako je Burtonov rad nesumnjivo djelo talentiranog čovjeka posvećeno čovjeku koji mu je nesumnjivi uzor, ipak ima i odredjenih nedostataka. Od njih je najvažniji taj da je zbog umjetničkih razloga morao malo "proljepšati" priču. Tako ona završava na vrhuncu Woodove "karijere", kada gledatelj mora pretpostaviti da je famozni PLAN 9 bio veliki uspjeh, i uopće ne čujemo ništa o Woodovim kasnijoj karijeri pornografa i alkoholizmu. Ali, ED WOOD je ipak jedan veliki film, koji jednako zabavlja gledatelje kao što je njegove autore zabavljalo stvaranje. A to je ono što je i sam Wood htio.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos