TIERRA Y LIBERTAD
LAND AND FREEDOM
Početkom 1936. godine u Španjolskoj su održani izbori na kojima je pobijedila Narodna fronta, široka koalicija lijevo orijentiranih političkih stranaka. Moćni vojni krugovi su se uplašili za svoje privilegije te, uz podršku Crkve, veleposjednika i krupnog kapitala, odlučili sprovesti državni udar nekoliko mjeseci kasnije. Plan nije uspio i umjesto kirurškog prijenosa vlasti stvoreno je kaotično dvovlašće koje će eskalirati u trogodišnji krvavi i iscrpljujući gradjanski rat. Na kraju su pobunjenici, na čelu s generalom Francom, uspjeli izvojevati pobjedu i baciti Španjolsku u mrak četrdesetogodišnje fašističke diktature. Ali, ta mračna epizoda španjolske povijesti i krvava uvertira drugom svjetskom klanju bila je i jedna od najromantičnijih. Naime, španjolski gradjanski rat bio je posljednji rat u kojem su desetine tisuća ljudi sa svih strana svijeta dobrovoljno sudjelovali iz čistog idealizma.
Jedan od njih je i David Carr (Hart), aktivist za radnička prava kojemu njegova unuka nakon smrti, pregledavajući osobne stvari, pronalazi zapise o pustolovinama u Španjolskoj. Godine 1936. David je bio mladi nezaposleni radnik u Liverpoolu i član KP Velike Britanije. Potaknut mitingom potpore Španjolskoj Republici, David odlazi kao dobrovoljac u Španjolsku i stjecajem okolnosti se pridružuje jednoj od jedinica milicije koju je organizirala mala ljevičarska stranka POUM. Njeni članovi su se skupili sa svih strana svijeta, jedva se sporazumijevaju, nemaju pojma o ratnoj vještini i opremljeni su oružjem iz antikvarnice. Ali, zato im je moral visok, demokratski donose odluke i općenito su uvjereni u pobjedu. Dodatni razlog zbog kojeg David ostaje u toj jedinici jest i ljubav prema simpatičnoj crnki Blanci (Pastor). Ali, nakon što oslobode planinsko selo od frankista David će shvatiti da je cijeli gradjanski rat mnogo kompliciraniji od podjele na crno i bijelo, odnosno crveno i crno.
Ken Loach je britanski filmaš najpoznatiji po žestokim socijalnim dramama u kojima naturalistički opisuje bijedu nižih slojeva u Britaniji pod vladavinom Margareth Thatcher. Kao i mnoge druge britanske intelektualce, Loacha je tačerizam svojom odbojnošću otjerao na krajnji pol lijeve političke hemisfere i tom je svojem svjetonazoru ostao vjeran kroz cijelu svoju karijeru. Taj svjetonazor je uvjetovao da nam u svom filmu ZEMLJA I SLOBODA pruži vidjenje španjolskog gradjanskog rata koje se razlikuje kako od onog koje nam nude nekadašnji marksistički udžbenici, tako i od onog koje propovijedaju današnji "državotvorni" revizionisti.
Naime, prema Loachu, španjolski gradjanski rat nije bio sukob legalne vlade i pobunjenika nego prava, autentična španjolska socijalistička revolucija koju su provele anarhističke i anarhosindikalističke milicije. Kolektivizacija zemlje, nacionalizacija proizvodnih sredstava kao i uspješan otpor radničkih milicija kojim je stvoreno dragocjeno vrijeme za konsolidaciju antifrankističkih snaga bili su dokazom kako je anarhija moguća kao model budućeg društvenog uredjenja. To ne samo što je uznemirilo tadašnje zapadne demokracije, nego i Staljina koji se uplašio za svoj monopol na autentičnu socijalističku misao. Stoga je Staljin odlučio žrtvovati španjolsku revoluciju radi budućeg paktiranja sa zapadnim silama i, koristeći svoje sluganske boljševike, u pozadini fronte organizirao kontrarevoluciju. Anarhističke milicije su razoružane i likvidirane, čime se ugasio revolucionarni žar i narodu ubila volja za otpor Francu.
Mada se, vjerujem, većina ljudi teško može pomiriti s ideologijom prema kojoj je Staljin desničarski izdajnik revolucionarnih ideala, Loachu se mora priznati kako je jedan od rijetko dosljednih filmskih autora. Ne samo što je taj svjetonazor promicao u svojim filmovima, nego je čak koristio i metode POUM-ovih jedinica prilikom snimanja filma, dozvoljavajući glumcima da improviziraju dijaloge i čak mijenjaju scenarij. Na žalost, ta ista ideologija je ne samo progutala likove, nego i priču. Fascinantno je vidjeti užitak s kojim Loach prikazuje scenu u kojoj katoličkog svećenika seljaci pravedno kažnjavaju za zločine protiv naroda i revolucije, ali već postaje dosadno kada istu tehniku koristi da pokaže beskonačni sastanak na kojem se odlučuje treba li kolektivizirati novooslobodjenu zemlju ili ne.
No, usprkos svemu, ZEMLJA I SLOBODA predstavlja jedan film koji ne samo svojom ideologijom, nego i umjetničkom dosljednošću, pokazuje otklon od matice u suvremenoj svjetskoj kinematografiji. A i neki naši gledatelji koji su sudjelovali u prvim danima domovinskog rata će u filmu vjerojatno naći neke sličnosti sa svojim iskustvima.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos