LOV NA VJEŠTICE

WITCH HUNT

• uloge: Dennis Hopper, Penelope Ann Miller, Eric Bogosian, Sheryl Lee Ralph, Julian Sands, Valerie Mahaffey, John Epperson, Debi Mazar, Alan Rosenberg
• scenografija: Curtis A. Schnell
• kostimografija: Jodie Lynn Tillen
• fotografija: Jean-Yves Escoffier
• montaža: Christina Boden
• glazba: Angelo Badalamenti
• scenarij: James Daugherty
• režija: Paul Schrader
• proizvodnja: HBO, SAD, 1994.
• distribucija: VTI
• trajanje: 100 '

Los Angeles krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina je mjesto u kojem se natprirodne pojave smatraju banalnim dijelom svakidašnjice. U takvoj atmosferi privatnog detektiva H.P. Lovecrafta (Hopper) smatraju osobenjakom jer se u svom radu ne služi magijskim pomagalima. Njega ipak angažira glumica Kim Hudson (Miller) kako bi se uvjerila u vjernost svog supruga, moćnog producenta N.J. Gottlieba (Rosenberg). Rutinski posao postaje zanimljiv kada Gottlieb nastrada u okolnostima koje ukazuju na petljanje s magijom. Istovremeno u Los Angeles dolazi senator Larson Crockett (Bogosian) koji predvodi križarski rat protiv magije.

Kao što sam već bio napisao u jednoj od svojih recenzija (KLIZAČI U NEPOVRAT, v. ARKZIN br. 62), motiv alternativnih univerzuma prilično je rijedak u suvremenom holivudskom filmu. Stoga je LOV NA VJEŠTICE zanimljiv kao već drugi u nizu filmova o chandlerovskom detektivu u svijetu magije (prvi je CAST A DEADLY SPELL Martina Campbella iz 1991. s Fredom Wardom u glavnoj ulozi). Režija je povjerena Paulu Schraderu, uglednom scenaristu koji se s vremena na vrijeme zna okušati iza kamere, a Dennis Hopper je zamijenio Freda Warda u glavnoj ulozi. Rezultat je nešto bolji nego prvi put, kada su autori bili zabucali negdje izmedju film noirea, "slasher" horora i bljedunjave komedije. Schrader, poznat po socijalnoj kritici suvremene Amerike, koristi scenarij Josepha Daughertyja kako bi se osvrnuo na razdoblje McCarthyjevog lova na komuniste, za koje sugerira da je odgovorno za mnoge buduće nevolje američkog društva. Na žalost, iako su specijalni efekti mnogo bolji nego u ranijem ostvarenju, i ovdje je nekako teško izbjeći dojam da je riječ na brzinu snimljenom TV-filmu. Inače kvalitetni pisac glazbe Angelo Badalamenti (TWIN PEAKS) je svojim sintesajzerima cijeli film učinio anakronim i sličnim trećerazrednim talijanskim erotskim dramama. Što se glumaca tiče, oni su imali solidan, ali ne baš previše nadahnut nastup. Ukratko, LOV NA VJEŠTICE je film solidne produkcije ali jeftinog izgleda, primjereniji ljubiteljima popularne američke kulture nego žanra fantastike.