THE CABLE GUY
Za ljeto 1996, kada po običaju velike holivudske tvrtke vade svoje najjače adute, Columbia Pictures je kao svoju uzdanicu izbacila film koji u usporedbi s BRISAČOM, TWISTEROM, NEMOGUĆOM MISIJOM i DANOM NEZAVISNOST izgleda kao komorna drama. Nedostatak vizualnog spektakla nastojalo se nadoknaditi jednim jedinim asom iz rukava - megapopularnim komičarom Jimom Careyem, koji je za ulogu u filmu dobio dotada nezamislivih 20 milijuna US$. Jedan je filmski kritičar rekao kako potpuno razumije Columbijine šefove, jer se sve što bi dotada dotakao Carey, ma kako bedasto i vulgarno bilo (GLUP I GLUPLJI, MASKA, ACE VENTURA 1 & 2), pretvaralo u čisto zlato. Sa NEPODNOŠLJIVIM GNJAVATOROM Careya je sreća napustila i film je podbacio na kino-blagajnama, za utjehu izazavši mnogo više simpatija kod Careyu tradicionalno nesklonih kritičara nego obično.
Radnja započinje kada se mladi arhitekt Steven Kovacs (Broderick) useljava u novi stan nakon što ga je ostavila djevojka Robin (Mann). Da prekrati dosadu, odlučuje instalirati kabelsku TV. Ispostavlja se da će s majstorom Chipom Douglasom (Carrey) dobiti više nego što je tražio. Kada Steven ponudi 50 US$ da mu "ispod stola" instalira filmske kanale, Chip mu pristaje to učiniti besplatno, ali cijena ipak postoji i Steven će otkriti da je mnogo veća nego što je zamišljao. Naime, Chip je usamljen i Stevenovu ljubaznost pogrešno shvati za prijateljstvo. Steven u početku podnosi Chipa, pogotovo zato što mu njegovi savjeti pomažu da vrati svoju djevojku, ali s vremenom Chip postaje opsjednut sa Stevenom, počinje ga pratiti, dosadjivati i sve neugodnije mu se miješati u život. Kada mu Steven nedvosmisleno kaže kako ga više ne želi za prijatelja, Chip se pretvara u monstruma spremnog da mu uništi život.
Ovaj će film sve ljubitelje Jima Careya staviti na veliku kušnju, jer je riječ o ostvarenju koje je, najblaže rečeno, atipično za popularnog komičara. Dok su svi njegoviji raniji likovi bili luckasti ili bleskasti ali prije svega smiješni, ovaj je mnogo složeniji: gledatelj na trenutke zbilja ne zna da li da se Chipu Douglasu smije, da li da ga žali ili da ga se boji. Nesumnjivo je da je Careya filmu privukla ideja da tumači ozbiljan lik i da dokaže da doista zna glumiti, a ne samo se kreveljiti. U režiseru Benu Stilleru našao je mnogo zahvalnijeg suradnika od beznačajnih zanatlija s kojima je prethodno radio. Stiller, iako daleko od režiserskog Olimpa, zna svoj posao, i Careya je iskoristio da bi kroz ovu crnu komediju iznio jednu prilično uznemirujuću tezu. Naime, Chip Douglas, koji je u djetinjstvu umjesto roditeljske pažnje i prijatelja imao samo TV-aparat, postao je psihopat upravo zbog izloženosti masovnoj kulturi. Film je stoga prepun satiričkih packi, kako na račun Hollywooda tako i senzacionalističkih medija. Uz njih je Stiller znao kada treba pustiti Careya da se razmaše (scena u kojoj Carey pjeva SOMEBODY TO LOVE "Jefferson Airplanea" uistinu je dojmljiva), ali, na žalost, ipak je pao kao žrtva česte holivudske boljke - loše i isforsirane završnice. Iako je NEPODNOŠLJIVI GNJAVATOR mnogo bolji film nego što to sugerira njegov komercijalni neuspjeh, ipak ostaje neugodan dojam da su se i Stiller i Carey mogli mnogo više potruditi.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos