OPASNE ČINI

THE CRAFT

• uloge: Robin Tunney, Fairuza Balk, Neve Campbell, Rachel True, Skeet Ulrich, Christine Taylor, Assumpta Serna, Cliff de Young, Helen Shaver
• scenografija: Marek Dobrowolski
• kostimografija: Deborah Everton
• fotografija: Alexandar Gruszynski
• montaža: Jeff Freeman
• glazba: Graeme Revell
• scenarij: Peter Filardi & Andrew Fleming (sinopsis: Peter Filardi)
• režija: Andrew Fleming
• proizvodnja: Columbia Pictures, SAD, 1996.
• distribucija: Continental Film
• trajanje: 101 '

Nakon što je na sebe skrenuo pažnju opisujući ljubavne nedoumice generacije X u hvaljenom filmu LJUBAV UTROJE, Andrew Fleming se u svom novom djelu bavi problemima srednjoškolaca. Samo što ih je ovaj put zaogrnuo u žanr horora, koji, prema nekim indicijama (sudeći po neočekivanom uspjehu Cravenovog SCREAMA) doživljava svoj veliki revival.

Radnja započinje kada Sarah (Tunney), djevojka duboko traumatizirana smrću majke i sklona samoubojstvu, dolazi iz San Francisca u Los Angeles gdje je otac opisuje u elitnu katoličku gimnaziju. Sarah tamo jedini prijatelji postaju tri od školske elite odbačene cure, koje su pronašle utjehu u okultnim znanostima. Sarah, za koju se ispostavlja da je prirodni talent za magiju, ulazi u njihovu vještičju skupinu i one započinju koristiti svoje moći da bi riješile svoje medicinske, ljubavne i financijske probleme te se osvetile svojim arogantnim školskim mučiteljima. No, kada jedna od njih, Nancy (Balk) postane opijena s moći i prestane brinuti o posljedicama, Sarah odluči napustiti skupinu, bez obzira što će time na sebe navući bijes svojih prijateljica.

S obzirom da danas na tržištu, za razliku od 80-tih, nema baš previše filmova koji opisuju život tinejdžera u suvremenoj Americi, OPASNE ČINI je zgodno pogledati barem zato da se podsjetimo na filmove kao što su CARRIE, HEATHERS ili IZGUBLJENI DJEČACI. Neki od njih su bili precijenjeni, neki su s opravdani izgubljeni u dubinama zaborava, ali nam izgledaju simpatični u usporedbi s današnjim gomilama holivudskog visokobudžetskog dreka. Na žalost, Fleming nije uspio iskoristiti sjajnu priliku da nam kroz okultni horor prikaže neke životne istine o odrastanju. Dok je prvi dio filma, koji nam pokazuje surovu stvarnost američke gimnazije, prilično realističan (u stilu I TO MI JE ŽIVOT; mada i tu ima nelogičnosti, npr. sirotinja koja živi u prikolici i ne može platiti račun za telefon nekim čudom svoje dijete uspijeva slati u privatnu školu) i zabavan, dotle se drugi svodi na standardno horor-finale. Flemingu stvaranje napetosti ne ide, pa se oslanja isključivo na skupe spec-efekte i gomilu zmija, škorpiona i sličnih beštija da privuče pažnju gledatelja. Dojam o filmu spašava Fairuza Balk, glumica obdarena sjajnim talentom, ali ne baš prevelikom ljepotom, kojoj će se buduća karijera svoditi na karakterne uloge. U njenoj je sjeni solidna Robin Tunney, kao i još par mladih glumaca (Ulrich, Campbell, Taylor) za koje će se još čuti. Plus filmu je i činjenica da nema baš previše nasilja za jedan horor.