THE PEOPLE VS. LARRY FLYNT
Sjeća li se tko prije nepuno desetljeće izašlog filma POSLJEDNJE KRISTOVO ISKUŠENJE? Sumnjam. Frka koju je to Scorsesejevo neortodoksno tumačenje Kristovog života izazvalo medju milijunima kršćana imala je svog odjeka i u ovim prostorima, tada pod čvrstom jugokomunističkom rukom. Čak je i tadašnji režim, kojeg danas vole prikazivati kao smrtnog neprijatelja Katoličke crkve i vjerskih uvjerenja većine svojih podanika, odlučio da ne dira medjeda u p**** i nakon kratkog i diskretnog boravka Scorsejev film nestao je da se više ne pojavi na ovim prostorima. Isti oni ljudi koji su digli prašinu oko POSLJEDNJEG KRISTOVOG ISKUŠENJA sada su se ponovno pobunili zbog jednog drugog filma - NAROD PROTIV LARRYJA FLYNTA. Ipak, njih se nije poslušalo, jer ih je više nervirala forma - plakat sa junakom u pozi Isusa Krista na golom ženskom tijelu - nego sadržaj.
A sadržaj ih je, zapravo, trebao mnogo više nervirati, jer je junak filma jedna od osoba koju bi svaki kršćanski fundamentalist trebao prezirati mnogo više od sirotog Martina Scorseseja. Larry Flynt, odrastao u siromaštvu Kentuckyja, kao dječak je pobjegao iz kuće i s vremenom postao vlasnikom nekoliko striptiz-klubova u Cincinattiju. Početkom 70-tih, suočen s opadanjem broja gostija, odlučuje izdati propagandnu brošuru koja će prerasti u HUSTLER, porno-časopis koji bi svojom direktnošću trebao više odgovarati radničkoj klasi od šminkerskih PLAYBOYA i PENTHOUSEA. Stekavši instant-slavu objavljivanjem tajno snimljenih fotografija gole Jackie Onasis, Flynt je postao metom establishmenta na čelu sa senatorom Charlesom Keatingom (tipom koji će krajem 80-tih biti raskrinkan zbog najveće korupcionaške afere u povijesti Senata) i, prisiljen na sudske bitke, od sitnog pornografa postao zagovornikom ustavnih prava na slobodu izražavanja. Kada ga je 1978. metak nepoznatog atentatora ostavio paraliziranog od struka nadolje, svi su mislili da je to kraj priče. Nakon dugotrajnog izbivanja iz javnosti i kalvarije uzrokovane bolovima i odvikavanjem od analgetika, Flynt se 1983. iznenada vratio u žižu javnosti kao bogati, arogantni i luckasti korektiv reaganovskom novom konzervativizmu. Ogorčen propovijedima utjecajnog svećenika Jerryja Falwella, koji je AIDS držao božjom kaznom za grešni život (Flyntova voljena supruga Althea će pasti kao žrtva te bolesti) Flynt je u časopisu objavio krajnje uvredljivi članak koji će uzrokovati Falwellovu tužbu i bitku koja će na Vrhovnom sudu 1987. završiti s pobjedom samog Flynta i svih onih koji se zalažu za gradjanska prava.
Tako živopisna biografija čovjeka koji se cijeli život borio protiv establishmenta i stvorio imperij iz ničega, plativši za to izuzetno skupu cijenu, logično je zaintrigirao Olivera Stonea, koji je u Flyntu našao dio sebe. Ali, epske priče u stilu šminkerskog RODJEN 4. SRPNJA ili videospotovskog preseravanja u stilu DOORSA ili NIXONA nije bilo - Stone se, srećom, odlučio režiju povjeriti nekome drugom. A taj netko drugi bio je Miloš Forman, češki režiser na privremenom radu u Americi, koji se može pohvaliti s dva "Oscara" (LET IZNAD KUKAVIČJEG GNIJEZDA, AMADEUS). Formanu dugo vremena nisu cvjetale ruže - trebalo mu je gotovo desetljeće da se oporavi od nesretnog VALMONTA (1988), ali je priču o Larryju Flyntu prihvatio k srcu, iako, kako sam tvrdi, nikada nije pročitao nijedan primjerak "Hustlera" niti to ima namjeru učiniti. Razlog je tome Formanovo životno iskustvo s totalitarnim režimima (nacisti su mi pobili obitelj, a on je sam morao bježati pred sovjetskim tenkovima poslije praškog proljeća) i neugodna iznenadjenja s društvom koje se predstavljalo kao njihova suprotnost. I on, kao i Stone, u Flyntu je našao dio sebe, kao i buntovnika koji, poput Mozarta u jednom od njegovih prethodnih filmova, krši dugo ustaljena pravila.
Forman je filmu donio srednjoevropski štih, spustio ga na zemlju i naslonio se prije svega na glumce, a manje na jeftini spektakl (mada ni toga ne nedostaje, na primjer, uistinu impresivna scena Larryja Flynta kada demonstrira licemjerni odnos društva prema seksu i nasilju). Formanu su od pomoći bili scenaristi Alexander i Karaszewski, koji su već jednom svojim radom od prezrenog Eda Wooda napravili romantičnog junaka. Ali, najveći je pogodak bilo angažiranje Woodyja Harrelsona, glumca koji se proslavio filmovima koji ga nisu bili dostojni (NEMORALNA PONUDA, RODJENI UBOJICE, VLAK PUN LOVE). I on je, po svemu sudeći, u Flyntu pronašao dio sebe kao glumac koji izaziva establishment zalažući se za legalizaciju marihuane. Scenarij, kao i životna priča Larryja Flynta, dao mu je dosta prilike da dokaže svoj sjajni glumački talent, pogotovo kada prikazuje efekte koje je ranjavanje imalo na Flyntov govor i njegovu fizičku pojavnost. Mnogi su kritičari tvrdili da je Harrelson u sjeni Courtney Love, koja tumači Flyntovu suprugu Altheu, ali se ja ne bih složio s njima - uloga biseksualne striptizete, zlostavljane u djetinjstvu, utonule u seks, drogu i rockn'roll i konačno pale kao žrtva kuge 20. stoljeća i nije joj bila baš teška, s obzirom na vlastitu pikantnu prošlost. Edward Norton (PRIMAL FEAR) mnogo je dojmljiviji u ulozi odvjetnika Isaacsona koji nastoji manijakalnog Flynta spustiti na zemlju. Osim njih troje, tu je i niz neprofesionalnih glumaca, koje je Forman po svojem dobrom starom običaju uzeo kao naturščike, ovaj put iz svijeta politike i medija - demokratski politički strateg Richard Carville, supruga republikanskog njujorškog gradonačelnika Dona Hanover, nekoliko uglednih sudaca, pa i sam Larry Flynt u ulozi suca koji Flynta trpa na četvrt stoljeća iza rešetaka.
Zahvaljujući činjenici da predstavlja spoj tople ljudske priče, komedije i ozbiljne političke drame, NAROD PROTIV LARRYJA FLYNTA zaslužuje da udje u najužu "oskarovsku" trku mnogo više od sličnih holivudskih pseudoangažiranih idiotarija. Ali, to ne znači da je lišen nedostataka koji bi ga spriječili da postane remek-djelo. Prije svega, opravdana je sumnja koju je posijala vlastita Flyntova kći izjavom kako film opisuje njenog oca u previše svijetlim bojama (s obzirom da se dotična uopće ne pojavljuje u filmu, to se da lako shvatiti). Drugo, scenarij se nekih dogadjaja tek ovlaš dotakao ili ih nije pokušao do kraja objasniti, npr. Flyntovog kratkog koketiranja s kršćanstvom (taj dogadjaj, doduše, ne može objasniti ni sam Flynt). Treći, i možda najozbiljniji nedostatak jest to što teza koju film promiče - da su perverznjaci i pornografi poput Flynta cijena koju neko društvo mora platiti ne bi li ostalo slobodno - može biti mnogo bolje ilustrirana kada bi film opisivao slučajeve poput nacističkih revizionista i rasista, prema kojima je Larry Flynt oličenje društveno prihvatljivih vrijednosti. Osim toga, film nije previše precizan ni u onome što kritizira - dok je kritika kršćanskih fundamentalista i desničara eksplicitna, dotle se jednostavno prelazi preko činjenice da su se njima u križarskom ratu protiv pornografije pridružile i feministkinje s lijeve obale rijeke (ista ona vrsta koja je, po Borisu Rašeti, odgovorna što se u ARKZINU može pojaviti slika homoseksualnog felacija, ali ne i ženski akt, jer to "ponižava ženski rod").
No, usprkos svih tih nedostataka, NAROD PROTIV LARRYJA FLYNTA je veliki film zbog toga što usprkos nedvosmislene teze ostavlja gledatelju pravo da o temi zadrži svoje mišljenje.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos