EYE FOR AN EYE uloge; Sally Field, Kiefer Sutherland, Ed Harris, Joe Mantegna, Olivia Burnette, Alexandra Kyle, Beverly D'Angelo, Charlayne Woodard, Philip Baker Hall, Keith David
Tvorci filma OKO ZA OKO imali su veliku nesreću što je njihovo ostvarenje imalo premijeru zajedno sa tematski sličnim ostvarenjem ODLAZAK U SMRT Tima Robbinsa. I dok je većina kritičara, u mnogo slučajeva opravdano, uzdizala Robbinsov rad kao dramatski snažno i svjetonazorski odmjereno istraživanje jedne neugodne i osjetljive teme, dotle se na Schlesingerov film svaljivalo drvlje i kamenje, pri čemu je OKO ZA OKO nazivano jeftinim podilaženjem najnižim osvetničkim strastima publike. U pitanju je zanimljiv paradoks, jer je priča, a i svjetonazor filma, prilično sličan od istog tog kritičarskog establishmenta hvaljenom filmu DEATH WISH Michaela Winnera iz 1974. (kod nas prevedenom kao PAUL KERSEY NE OPRAŠTA).
Glavna je junakinja Karen McCann (Field), uspješna poslovna žena, uzorna supruga i majka dvoje prekrasne djece. Ali, njen idilični svijet se naglo raspada kada 15-godišnja kći Julie (Burnette) pada kao žrtva seksualnog manijaka. Ubojicu ubrzo pronađu, ali zahvaljujući traljavosti tužitelja, manijak po imenu Robert Doob (Sutherland) cereći se iz sudnice izađe kao slobodan čovjek. Ponižena i izluđena majka samoinicijativno počinje pratiti ubojicu, uzima satove karatea, nabavlja revolver i konačno odluči sama uzeti pravdu u svoje ruke.
Razlozi zbog kojih je DEATH WISH mnogo bolje prošao od OKA ZA OKO su u različitom društveno-političkom kontekstu u kojem su snimljeni. Dok je Winner u svom filmu kondenzirao ozračje sedamdesetih, kada je Amerika shvatila kako liberalna panaceja - ukidanje smrtne kazne, socijala umjesto represije i sl. - ne liječi kriminal, dotle Schlesinger svoj film naslanja na osjećaj frustracije izazvan jednim jedinim cause celebre - tragičnom sudskom sapunjačom slučaja Simpson (što i eksplicitno pokazuje korištenjem kadrova iz losanđeleske sudnice). U današnjoj Americi zaplet filma izgleda prilično neuvjerljivo i izvještačeno. Ali, čak bi se i to moglo nekako prožvakati da scenaristi film nisu bez ikakve potrebe začinili s podzapletom tajne organizacije vigilanata, i isto tako nam prodaju bozu da neka osoba može istovremeno biti crna lezbijka, živjeti sa sinom i nositi značku FBI.
Zbog scenarističkih neuvjerljivosti i papirnatih likova (poput detektiva kojim izvrsni karakterni glumac Joe Mantegna uzalud pokušava dati dašak života) poklekli bi i mnogo jači režiseri od Schlesingera. Schlesingeru se dodatno može zamjeriti nedostatak osjećaja za ritam, tako da je film užasno razvučen. Ali, film na svojim plećima ipak nosi sićušna Sally Field, oskarovka (NORMA RAE) koja je u sat i pol vremena ipak uspjela učiniti uvjerljivom transformaciju samouvjerene japijevke u bolom shrvanu ženu i krvoločnu osvetnicu. Na žalost, to je i jedini značajniji kvalitet ovog filma (uz par dojmljivih scena, od kojih je najbolja na početku), tako da će ljubitelji "vigilantskog" filma ipak ostati vjerni Bronsonu.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos