LORD OF ILLUSIONS
"Vidio sam budućnost horora i njegovo je ime Clive Barker" su riječi kojima je Stephen King svojevremeno opisao trenutno najsvestranijeg djelatnika na polju tog žanra. O tome koliko je King bio u pravu kada je mladog Britanca imenovao kao svog nasljednika se može diskutirati, ali Barker je bez svake sumnje autor koji je zaslužan da je taj, prije deset godina popularan, a danas prilično potcijenjen, žanr uspio nekako preživjeti do sredine ovog desetljeća. Nakon što se etablirao kao darovit pisac, mnoge je oduševio svojim režiserskim debijem u filmu HELLRAISER, isto kao što ih je razočarao kao producent njegovih znatno slabijih nastavaka (v. ARKZIN br. 79). Barker se 1992. okliznuo i kao režiser, s prilično slabašnim NIGHTBREEDOM, pa stoga ne čudi što očekivanja nisu bila velika kada je s dosta zakašnjenja na police naših videoteka došao njegov treći projekt.
Radnja njegovog najnovijeg projekta započinje godine 1982. u pustinji Mojave gdje otpadnici mansonovskog kulta crne magije na čelu sa Swannom (O'Connor) uspijevaju pobijediti svog bivšeg učitelja i vođu Nixa (Von Bargen), te njegovo tijelo zakapaju, prethodno mu posebnom maskom zakovavši glavu. Trinaest godina kasnije njujorški privatni detektiv Nick D'Amour (Bakula) u Los Angelesu bude angažiran od lijepe Swanove supruge Dorothee (Janssen) da prati muža koji radi kao svjetski poznati mađioničar. Kada jedna od spektakularnih točaka završi njegovom smrću, D'Amour ipak nije spreman tek tako odustati od istrage.
Zaplet filma će mnoge naše ljubitelje stripa podsjetiti na pustolovine njihovog omiljenog junaka Dylana Doga. Iako ovo nije prvi slučaj da se na filmu miješa chandlerovski tvrdokuhani krimić i klasični horor (CAST THE DEADLY SPELL iz 1992. je prilično bljedunjava varijacija na tu temu), Barker se pobrinuo da sve izgleda prilično originalno. Prije svega, kao scenarist je zaplet obogatio koliko-toliko suvislom pričom i, što je najvažnije, uvjerljivim likovima. Od samog junaka D'Amoura (glumi ga Scott Bakula, zvijezda kod nas slabo poznate SF-serije QUANTUM LEAP), detektiva koji, kako sam kaže, "vječno hoda linijom između pakla i raja", preko sumnjama i osjećajem krivnje razdiranog Swanna do tajnom mučene Dorothee (Famke Janssen je publici najpoznatija kao negativka iz najnovijeg Bonda), imamo prave likove, sasvim drukčije od klišeiziranog topovskog mesa u tipičnom hororu. Što se vizualne strane tiče, Barker nas, naravno, ne lišava svojih zaštitnih znakova - različitih željeznih S/M rekvizita, najmaštovitijih načina na koje se ljudsko tijelo može izmrcvariti ili deformirati, uz, dakako, što obilnije prolivanje krvi i zorno predočavanje detalja korisnih studentima medicine s prve godine. Osim što bi njegov uradak možda mogao biti štetan osjetljivijim gledateljima (što je za horor danas gotovo neprimjeren prigovor), Barkeru bi se moglo spočitnuti to da je previše robovao klišejima u posljednjem dijelu filma, te da lik glavnog negativca nije baš najbolje razrađen. Ali, bez obzira na to, GOSPODAR ILUZIJA je prijatno iznenađenje svima onima koji su navikli na današnju slabu žanrovsku ponudu.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos