MAXIMUM RISK
Kada se film najavljuje foršpanom punim furiozne akcije koju izvrsno prati skladba "Firestarter" grupe "Prodigy", višegodišnjim iskustvom stvoreni kritičarski "haragei" će ukazati da roba vjerojatno nije tako impresivna kao pakovanje. Ono što je rastjeralo sumnje jest činjenica da je režiju potpisao Ringo Lam, hongkonški režiser koji je slavu stekao svojim radovima u sjeni velikog Johna Wooa. Ipak, najbitniji razlog ulaska Ringa Lama u filmske enciklopedije jest to što je veliki Quentin Tarantino njegov CITY ON FIRE iskoristio kao "inspiraciju" za svoje remek-djelo RESERVOIR DOGS. Nakon što je njegov sunarodnjak Woo emigrirao u Hollywood s promjenljivim uspjehom (TEŠKA META je bila nepravedno potcijenjena od kritike, a SLOMLJENA STRIJELA veliko razočaranje), došlo je vrijeme i za Ringa Lama da sreću okuša u tvornici snova. I ovaj put je za to zaslužan Jean-Claude Van Damme, akcijska zvijezda koja je oduvijek bila veliki poklonik hongkonške kinematografije.
Radnja započinje bjesomučnom jurnjavom po uskim uličicama gradića u južnoj Francuskoj. Na kraju utrke će glavni junak (Van Damme) poginuti samo zato da bi oživio kao Alain Moreau, policajac i bivši snajperist francuske vojske. Moreau, nakon što njegova majka (Audran) potvrdi pretpostavku o davno izgubljenom bratu blizancu, odlučuje otići u New York i otkriti razloge njegove smrti. Da bi to što bolje učinio, uzima njegov identitet i infiltrira se u redove tamošnje ruske mafije gdje će upoznati Alex (Henstridge), bratovu djevojku. Umjesto komedije zabuna dolazi do velike gužve, jer je pokojnik na sigurno bio spremio dokaze koji teško terete ne samo rusku mafiju nego i korumpirane agente FBI.
Scenarij Larryja Fergusona je maksimalno klišeiziran, predvidljiv, krcat neuvjerljivostima i mnogo primjereniji sapunskoj operi nego cjelovečernjem filmu (a, uostalom, nisu ga uspjeli spasiti još ni trojica koscenarista, medju kojima ima i uglednih imena). U rukama prosječnog holivudskog zanatlije takav bi predložak vjerojatno završio u najdubljoj crnoj rupi, ali srećom, hongkonška škola kinematografije nalaže da se scenarij ne shvaća previše ozbiljno. Kao što je svojevremeno John Woo od ubi-bože predloška za TEŠKU METU uspio napraviti "Labudje jezero", tako i Ringo Lam ovdje ne dozvoljava gledatelju da uoči scenarističke gluposti stalno ga hraneći impresivnim akcijskim scenama. A to je možda ono što i najviše leži Van Dammeu, tabatoru čijoj je karijeri dosta štetilo to što svoju ljubav prema borilačkim vještinama nastoji nekako pomiriti s nastojanjem da se dokaže kao ozbiljan glumac. Već se jednom opekavši glumeći braću blizance (u filmu DOUBLE IMPACT Sheldona Letticha), ovdje se zadovoljio s jednom jedinom ulogom i obavio ju je solidno, barem za svoje standarde (jedini ozbiljni pokušaj da pokaže osjećaje jest scena razbijanja ogledala), dajući veći naglasak akciji nego drami.
MAKSIMALNI RIZIK je za akcijski film nekako prepakiran dobrim glumcima. Za Natashu Henstridge, jedinu stvar koja nam je iz one nesretne VRSTE ostala u lijepoj uspomeni, to važi prije svega za tjelesne, a ne za glumačke kvalitete. Lam je mogao sasvim solidno izbaciti golotinju i seks iz filma, ali producenti su zahtijevali da se ide na sigurno, na čemu im barem muška publika ne bi trebala previše zamjerati. Od ostalih dobrih glumaca, koji su taj epitet zaslužili time što su doista dobri glumci, valja zapaziti sjajnog Jean-Hugues Angladea (BETTY BLUE, NIKITA, KILLING ZOE), kojeg, na žalost, nema previše u filmu, isto kao i bivšu Chabrolovu suprugu Stephane Audran u kratkoj ali efektnoj epizodi na početku. Zanimljivo je da se u filmu pojavljuje i comic relief u liku psihopatskog njujorškog taksista, kojeg glumi komičar Frank Van Keeken, ali on nije dovoljno iskorišten.
Kada se sve zbroji i oduzme, MAKSIMALNI RIZIK se može gledati i kao totalni fijasko i kao neobično zabavnih sat i pol vremena provedenih u kinu. Ukratko, to je film za one koji akciju na filmu traže zbog zabave i kojima bi već pri drugom gledanju mogao biti dosadan.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos