CLERKS
Ako bilo kojeg filmofila upitate koji je najvažniji događaj obilježio godinu 1994. kao iz topa će vas pogoditi dvije riječi: Quentin Tarantino. Ali kako zvijezda današnjeg velikog gurua postupno tamni, postoji vjerojatnost da će buduće generacije ljubitelja sedme umjetnosti imati nešto drukčiji odgovor na to pitanje. Ako bi to ponovno bilo ime dotada nepoznatog autora, jedan od najozbiljnijih kandidata je Kevin Smith, koji je zajedno u sjeni Quentinove Zlatne palme u Cannesu dobio specijalnu nagradu žirija za svoj film TRGOVCI. I, naravno, naši su distributeri, po svom dobrom starom običaju, publici servirali njegov drugi film, snimljen u potpuno drukčijim okolnostima koje su bile utjecale na Smithov autorski stil. To ovaj put možda i nije tako tragično, jer, ako je vjerovati intervjuu koji su svojevremeno dali Smith i njegov producent i prijatelj Scott Mosier, radnja ŠTAKORA IZ ŠOPING CENTRA se događa prije događaja opisanih u TRGOVCIMA. Ipak, bez obzira na sve, riječ je o dva sasvim različita filma, koji se mogu promatrati kao zasebne cjeline.
TRGOVCI prate jedan dan u životu Dantea Hicksa (O'Halloran), 22-godišnjeg mladića koji se ispisao iz koledža i koji za crkavicu radi u malom dućanu, smještenom u besperspektivni grad Leonardo u državi New Jersey. Dan započinje prilično loše - Danteu je šef otišao na odmor i on mora odraditi smjenu na svoj slobodni dan. Dok ne zatvori trgovinu, Dante će još mnogo puta imati prilike na svojoj koži osjetiti Murphyjeve zakone, kako u svom profesionalnom, tako i u privatnom životu. Kroz sva ta iskušenja će ga pratiti njegov prijatelj Randall (Anderson), tip koji radi u susjednom video-klubu i koji svoju egzistencijalnu krizu liječi vrijeđanjem mušterija. Tu je i gomila različitih bizarnih likova, od kojih su možda najnormalniji sitni dileri Jay (Mewes) i Silent Bob (Smith), koji uz drogu znaju dijeliti i neke pametne savjete.
TRGOVCI se uklapaju u danas izuzetno popularan trend filmova čije bi samo snimanje bilo zahvalan materijal za crnu komediju (kao npr. Rodriguezov EL MARIACHI). Njegov tvorac Smith uopće nije imao nikakvog filmskog obrazovanja, osim osmomjesečnog tečaja filmske režije kojeg je napustio odmah pri dolasku. Prisiljen vratiti se natrag u svoj rodni grad poslu trgovca, uspio je nekako vratiti dio školarine, prodao je svoju kolekciju stripova i iskoristio odštetu za u poplavi uništeni automobil. To, kao i zalaganje kreditne kartice i masovno posuđivanje od rodbine i prijatelja mu je uspjelo donijeti nekakvih 26.000 US$ (rekord od Rodriguezovih 7.000 US$ teško da bi itko uspio oboriti). Sretna okolnost za njega je bila ta što je vlasnik trgovine otišao na put u Indiju, pa Smith nije morao više brinuti o scenografiji. Nekako je skupio 16mm-sku kameru, crno-bijeli film i gomilu amatera spremnih da za minimalac sudjeluju u produkciji filma. Rezultat njegovih 21-dnevnih napora (pri čemu je pola dana snimao, a pola dana radio kao trgovac na mjestu snimanja) je početkom 1994. došao na sada već šminkerski festival nezavisnog filma u Sundanceu. No, čak ni ovacije u Sundanceu i Cannesu nisu bili kraj priče. Američki cenzorski odbor MPAA se umalo nije pobrinuo da TRGOVCI uđu u povijest kao prvi film koji je dobio oznaku "NC-17" (zabranjeno za mlađe od 17 godina) isključivo na temelju "šporkog jezika" kojeg koriste njegovi junaci. No, odvjetnik Allan Dershowitz (član Simpsonovog obrambenog tima i sam junak filma REVERSAL OF FORTUNE) je zaprijetio tužbom, pa su se cenzori složili s predikatom "R", tako da i Amerikanci i ostatak svijeta mogu uživati u cjelini verbalne gimnastike Dantea Hicksa i njegovih prijatelja.
TRGOVCI stoga, s obzirom na okolnosti u kojima su bili snimani, predstavljaju pravi pravcati trijumf sadržaja nad formom i dokaz kako se nedostatak iskustva ili financijskih sredstava može itekako nadoknaditi velikim entuzijazmom i prirodnim talentom. Iako film zapravo i nema neku radnju, i iako se gotovo u potpunosti oslanja na verbalne gegove, on nam gotovo svaki minut uspijeva izvući više gromoglasnog smijeha nego što nam prosječna holivudska komedijica (uključujući tu i Zucker-Abrachamse) uspijeva izazvati smiješka u sat i pol vremena. I glumci, većinom naturščici, savršeno funkcioniraju, i to zbog prozaične činjenice da se, zapravo, i nije trebalo previše glumiti. Smith je u scenarij jednostavno sažeo sva svoja iskustva i frustracije mladog Amerikanca bez perspektive kojemu je vlak za uspinjanje na društvenoj ljestvici odavno prošao. Brian O'Halloran, Jeff Anderson i svi ostali su pred kamerama trebali samo rekonstruirati vlastite traume i začiniti ih sa zanimljivim Smithovim opservacijama na temu popularne kulture ili neortodoksnih seksualnih aktivnosti. TRGOVCI su, stoga, ne samo poput pelinkovca gorak brain candy, nego i prilično zanimljiv komentar svog vremena, pogled na "generaciju X" bez holivudskih ružičastih naočala i, konačno, mogu poslužiti čak i kao upozorenje na to što možemo očekivati ako bi se neki današnji kulturni ili socijalni trendovi doveli do svoje krajnosti.
Ukratko, TRGOVCI su film koji kao rijetko koji prije njega uspijeva razorni socijalni komentar spojiti s urnebesnom zabavom.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos