WHITE MAN'S BURDEN
Koliko je koncept alternativne povijesti i pripadajućih joj paralelnih univerzuma stran domaćim distributerima svjedoči i natpis na ovitku kazete koji radnju ovog filma smješta u "blisku budućnost". Istina je, dakako, drukčija: radnja se događa u sadašnjosti, ali u svijetu u kojem su rasne uloge u Americi izmijenjene. Crnci su dominatna rasa, vlasnici BMWa, a bijelci potlačena, siromašna manjina osuđena na bijedno životarenje u slamovima. Jedan od njih je i Louis Pinnock (Travolta), marljivi radnik u tvornici čokolade, brižan suprug i otac dvoje djece koje nastoji izvući iz geta. Thaddeus Thomas (Belafonte) je direktor tvornice, superbogati crnac rasističkih nazora koji bijelce smatra genetski inferiornima. Pinnock, nastojeći po svaku cijenu napredovati u poslu, pristaje prekovremeno raditi i odnijeti jedan paket u Thomasovu vilu. Nevolja je u tome što slučajno vidi Thomasovu suprugu bez odjeće i Thomas ga zamijeni za voajera. Kao rezultat nesporazuma, Pinnock gubi posao, pretuče ga policija, a na kraju mu i obitelj izbace iz stana. Ogorčeni Pinnock uzima pištolj u ruku te otima Thomasa nastojeći istjerati pravdu.
Da nije lako biti crnac u Americi nastojali su nas u posljednje vrijeme uvjeriti mnogobrojni filmovi iz tzv. "black packa". Ipak, čak su se i oni ustručavali davati komentar na stanje međurasnih odnosa u suvremenoj Americi. Dugo vremena smatrani za idilične, barem otkada je pobijedio pokret za građanska prava 60-tih, ponovno su se pojavili kao problem nakon nereda u Los Angelesu i afere s O.J. Simpsonom. Desmond Nakano, američki scenarist azijkog porijekla (POSLJEDNJI IZLAZ ZA BROOKLYN) se te teme dotakao u svom režiserskom debiju. Na žalost, njegova prilično domišljata ideja da problem istakne u obliku inverzije uloga a la Zona Sumraka, nije do kraja razrađena. U nastojanju da ostavi što jači dojam, prilično je pojednostavio stvari, tako da bi se stekao dojam kako su u Americi bijelci sve odreda bogatuni koji žive u vilama i voze bijesne aute, a crnci sve odreda zadnja sirotinja. Ipak, sve i nije tako loše - pomalo agitpropovsku priču ipak poboljšava izvrsna međuigra dvoje sjajnih glumaca. Travolta, usprkos kose obojene u crveno, je sjajan kao mali čovjek u velikim nevoljama, a Belafonte, crnačka glumačka legenda s reputacijom stručnjaka za "rasno škakljive" filmove (ISLANDS IN THE SUN) je upravo savršen kao karikatura nadmenog bjelačkog aristokrata. Sve u svemu, iako nije onako snažan kao što je trebao biti, film BREME BIJELOG ČOVJEKA je preporučljivo gledivo za onog tko voli razmišljati nakon što se odvrti odjavna špica.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos