Kada je godine 1894. Robert Louis Stevenson umro, samo ga je godina dana dijelila od rođenja filma, umjetnosti koju će zadužiti svojim književnim djelom kao izvorom inspiracije. Uz pustolovni roman OTOK S BLAGOM, njegov je najveći doprinos roman ČUDAN SLUČAJ DR. JEKYLLA I G. HYDEA, inspiriran istinitom pričom o besprijekornom škotskom svećeniku koji se uslijed shizofrenije noću pretvarao u lopova i bludnika. Stevensonovo je djelo postalo zahvalan materijal kako za autore horora, tako i za glumce koji su se morali okušavati u naslovnoj dvostrukoj ulozi. MARY REILLY, film uglednog britanskog režisera Stephena Frearsa (OPASNE VEZE), nastoji tu priču osvježiti korištenjem pomalo bizarne perspektive.
Mary Reilly (Roberts) je skromna irska djevojka koja nalazi posao u kući viktorijanskog liječnika dr. Henryja Jekylla (Malkovich). Posao je težak, ali svejedno predstavlja vrhunac karijere za ženu njenog statusa. Dr. Jekyll se, vidjevši ožiljke na njenim rukama i vratu, počne zanimati za njenu tužnu životnu priču i na razne joj diskretne načine iskazuje naklonost. S vremenom se pojavljuje i Jekyllov pomoćnik g. Hyde, otresiti i neugodni čudak, sušta suprotnost boležljivom Jekyllu. Mary Reilly s vremenom shvaća kako je oba čovjeka, svaki na svoj način, privlače.
Na početku možemo reći kako MARY REILLY uopće nije ugodan film. Kadrovi maglovitog i prljavog Londona, gomile krvi i izvađenih organa te frojdovski jeftina živa jegulja u rukama sirote Julie Roberts se mogu svidjeti samo prilično bolesnom čovjeku. Na žalost, scenarij nije ništa bolji: Mary Reilly je istovremeno i pametno čeljade (jedna od rijetkih pripadnica svog staleža koja čita) i guska, a s druge strane Jekyll i Hyde se previše i ne razlikuju, ne samo u fizičkom pogledu (što i ne bi trebalo iznenađivati). Motiv Marynog stradanja u djetinjstvu je tako nasilno ubačen u priču, da se doima kako je horor-priča zloupotrijebljena u svrhu promicanja ekstremno feminističkih teza o muškarcima kao izvoru sveg zla na svijetu. Frearsova distanciranost od likova, koja je tako savršeno djelovala u OPASNIM VEZAMA, ovdje se pretvara u nezainteresiranost za gledatelja. Tako dobijamo gotovo dva sata maltretiranja s neugodnim kadrovima, lošom glumom (Malkovich sigurno zna uložiti više truda nego što je to pokazao ovdje) i pričom kojoj svaki malo bolje obrazovani gledatelj zna kraj. Ukratko, gledanje filma MARY REILLY predstavlja jedno veliko gubljenje vremena.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos