UBOJICA KOJI PLAČE

CRYING FREEMAN

• uloge: Mark Dacascos, Julie Condra, Byron Mann, Masaya Kato, Tcheky Karyo, Yoko Shimada, Mako
• glazba: Patrick O'Hearn
• scenarij: Thierry Casals & Christophe Gans (po stripu Ryoichija Ikegamija i Kazua Koiekea)
• režija: Christophe Gans
• proizvodnja: Auguste Entertainment, Kanada/Francuska/Japan/SAD, 1995.
• distribucija: Europa Video
• trajanje: 101 '

Strip kao izvor inspiracije za film nije novost, a od 70-tih se već ustalilo da Hollywood koristi devetu umjetnost kao predložak svojih hitova s većim (SUPERMAN, BATMAN) ili manjim (FLASH GORDON) uspjehom. Ali, zahtjevniji stripoljupci su uglavnom bili razočaravani izborom holivudskih scenarista, koji se bio ograničavao na ultrakomercijalne popularne serijale, u sjeni kojih su remek-djela dobijala tek usputni hommage (poput spominjanja Corta Maltesea u BATMANU). No, u 90-tima se sve to mijenja i svoje ekranizacije doživljavaju i oni mračniji i manje komercijalniji stripovi poput VRANE. Sada su na svoje došli i ljubitelji egzotike, poput japanske "mange". Dugo vremena otpisivana kao dalekoistočni škart, i ta je supkultura, poput kinematografije susjednog Hong Konga, doživjela svoju umjetničku afirmaciju. Nakon što su animirani filmovi nastali po "manga" stripovima doživjeli kult-status (AKIRA), došlo je doba kada se prave i njihove igrane verzije. Tako je i s UBOJICOM KOJI PLAČE, kult-stripom koji na hrvatsko tržište dolazi nezamijećen od svih osim najfanatičnijih ljubitelja dalekoistočnih kvadrata.

Naslovni junak filma je Yo (Dacascos), skromni japanski grnčar koji je zapravo vrhunski izvježbani ubojica tajnog kineskog udruženja Zmajeva. Demonstraciji njegove vještine svjedokom je vankuverska slikarica Emu O'Harra (Condra), koja po drevnim zakonima zbog mora biti likvidirana. Yakuze koriste tu činjenicu ne bi li pomoću korumpiranog policajca Nitaha (Karyo) dovele svog neprijatelja u klopku. Ono što nitko nije uzimao u obzir jest da će se Yo zaljubiti u svoju žrtvu, navukavši na sebe i yakuze i svoje poslodavce.

Režiran danas jako pomodnim videospotovskim stilom, UBOJICA KOJI PLAČE se ipak ne pretvara u uobičajeno bezsadržajno prenemaganje. Prije svega to ima zahvaliti činjenici što je njegov tvorac Gans očito veliki zaljubljenik u "mangu" i svoj je vizualni stil mnogo više nadahnuo japanskim animacijama i opusom Johna Wooa nego MTV-ja. U nastojanju da se bude što vjerniji originalu, Gans je dozvolio da pola filma bude na japanskom i kineskom (što naše distributere nije pretjerano impresioniralo, tako da su ti dijelovi ostali neprevedeni, ozbiljno kvareći dojam o filmu), a izbjegnuti su i neki uobičajeni klišei akcijskog filma. UBOJICA KOJI PLAČE ima i loše strane: dojam je prilično pokvaren gotovo nasilnom i banalnom naracijom koja prilično odudara od pretežno vizualne orijentacije filma. Ipak, s obzirom na ozbiljan deficit kvaliteta u ponudi akcije na hrvatskom video-tržištu, UBOJICU KOJI PLAČE mora se najtoplije preporučiti kako ljubiteljima stripa i dalekoistočne egzotike, tako i onima koji vole taj popularni, a opet prezreni žanr.