THE LIGHTHORSEMEN
Većina se povjesničara slaže da prvi svjetski rat nikada ne bi izbio da je bilo koja od država-sudionica imala ikakvu predodžbu o njegovom trajanju. Možda najozbiljniji pokušaj da se to krvoliptanje skrati predstavljao je ambiciozni projekt savezničkog iskrcavanja na Dardanele. Slaba koordinacija kopnene vojske i mornarice, neodlučnost zapovjednika te političke smicalice medju saveznicima taj su pothvat pretvorile u višemjesečno krvarenje na sićušnim mostobranima, pri čemu su najveći račun platili pripadnici australskog i novozelandskog ekspedicijskog korpusa (što je bilo temom Weirovog GALIPOLJA). Dvije godine kasnije, preživjeli i prekaljeni australski veterani se bore u sastavu britanske armije koja nastoji istjerati Turke i njihove njemačke saveznike iz Palestine. Ali, i ovdje je stvar zastala, jer su njemački položaji pred Gazom neprobojni. Novi zapovjednik, general Allenby, dolazi na ideju da Nijemce porazi smjelim manevrom kroz pustinju. Za tako riskatan potez neophodno je osigurati izvore vode kod Bershebe, inače će cijela vojska pocrkati od žedji. Najteži dio - zauzimanje samog grada, pripast će australskoj diviziji lake konjice.
Za razliku od Weirovog djela, koje je oduševljavalo kritičare svojom odrješitom osudom rata, koja je, po skromnom mišljenju autora ovih redaka, ipak na kraju potonula u patetiku, Wincer je LAKE KONJANIKE snimio po zadatku. Točnije, film ima prigodničarski karakter s obzirom na 70. godišnjicu dogadjaja. Stoga je ovaj film veličanje čojstva i junaštva prosječnog australskog čovjeka koji je prije više desetljeća krenuo u rat za čije razloge nije imao pojma. Iako zbog svega toga lišeni višedimenzionalnosti, LAKI KONJANICI funkcioniraju kao nešto što je danas poprilično rijetko - ratni spektakl. Iako se glavni likovi i njihove sudbine nekako čine nasilno umetnutima u epsku sagu, ogroman budžet, tisuće statista i popriličan trud da se australske lokacije učine što sličnijima palestinskim, uspijevaju zabaviti gledatelja. Snimajući ne samo po narudžbi, nego i iz ljubavi, Wincer se pokazao majstorom režije složenih i spektakularnih scena, a pogotovo valja pohvaliti njegov rad s konjima, kojih je ovdje bilo više nego i jednom sličnom filmu u posljednje vrijeme (što mu je donijelo epitet specijalista za životinje, kojeg će iskoristiti u MOM PRIJATELJU WILLYJU i DUMBO DROPU). Glumci, iako prisiljeni glumiti kartone a ne likove, solidno su obavili posao, pogotovo Anthony Andrews kao svojevrsni "comic relief".
Ukratko, LAKI KONJANICI su jedno od boljih glediva koje je dostupno s polica naših videoteka u posljednje vrijeme.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos