AMATER

AMATEUR

• uloge: Isabelle Huppert, Martin Donovan, Elina Lowensohn, Damian Young, Chuck Montgomery, David Simonds, Pamela Stewart
• scenografija: Steve Rosenzweig
• kostimografija: Alexandra Welker
• fotografija: Michael Spiller
• montaža: Steve Hamilton
• glazba: Hal Hartley & Jeffrey Taylor
• scenarij: Hal Hartley
• režija: Hal Hartley
• proizvodnja: La Sept Cinema/American Playhouse, SAD/Francuska, 1994.
• distribucija: Oscar
• trajanje: 105 '

Da nisam veliki fan Isabelle Huppert, najvjerojatnije bih sačekao da ovaj film izađe na videu. Naime, već sam pomalo umoran od cijelog niza nezavisnih (u odnosu na Hollywood i njegovo smeće) filmova koje vješti distributeri danas guraju na valu opsjednutosti Tarantinom. Iako je napravljen iste godine, AMATER bi se mogao nazvati sve nego tarantinovskim djelom. Naime, njegov autor, njujorški režiser Hal Hartley, pripada sasvim drukčijem filmaškom senzibilitetu. Iznikao u sredini koju bi prosječan građanin Beverly Hillsa bez svake sumnje nazvao snobovskom, gotovo je potpuno imun na trash-kulturu koja je oblikovala Tarantina za vrijeme njegovog rada u videoteci. Umjesto toga, Hartley je bio pod mnogo većim utjecajem francuskog filma i u njegovom opusu se mogu pronaći tragovi Chabrola, Corneaua i sličnih režisera koji su sposobni pod krinkom krimića ili trilera publici dostaviti komorne psihološke drame. Stoga i ne čudi što je Isabelle Huppert, Chabrolova omiljena suradnica, u djelu Hala Hartleya pronašla sebe i inzistirala da bude uvučena u projekt.

Radnja započinje na jednom pločniku gdje nepomično leži tip kojeg ćemo tokom filma znati pod imenom Thomas (Donovan). Nakon što se probudi, otkrivamo da je uslijed traume izgubio pamćenje i u zalogajnici mu pomoć pruža Isabelle (Huppert), bivša časna sestra koja zarađuje za život pišući pornografske romane. I dok Thomas pokušava vratiti pamćenje i na neki način saznati kako je završio na pločniku, dotle radnja istovremeno prati i Sofiju (Lowensohn), porno-zvijezdu koja nastoji promijeniti svoj život. U razgovoru s računovođom Edwardom (Young) ispostavlja se da je Thomas, zapravo, bio Sofijin zli suprug kojeg je, tako barem misli, ubila bacivši kroz prozor. Nevolja je u tome što je pokupila neke Thomasove diskete i na sebe navukla plaćenike međunarodne zločinačke organizacije.

Neupućeni bi gledatelj, s obzirom na ovakav zaplet, mogao očekivati furioznu priču punu seksa, nasilja, crnog humora i bizarnih likova. Ali, Hartley je poznat kao beskompromisni umjetnik, koji jednostavno neće dozvoliti ničemu da ga skrene s puta koji su mu pokazali njegovi prekooceanski učitelji. Tako od svega gore navedenog nemamo gotovo ništa - nasilja ima, ali ono je gotovo tragikomično; umjesto seksa imamo par "vrućih" rečenica; humor teško da će ikome izmamiti smijeh; a i likovi, ma koliko bili bizarni, su potpuno bezlični. Uz izuzetak poslovično dobre Isabelle Huppert (koja, zapravo, spašava film da potone na dno), nitko se drugi nije previše potrudio da im udahne život, čak ni egzotična Erica Lowensohn čiji je talent besmisleno potrošen na pogrešno skrojenu ulogu. Dodajmo svemu tome i Hartleyevo očigledno precijenjivanje strpljivosti publike, tako da je film užasno razvučen i prepun bespotrebnih likova i ponavljajućih kadrova. Na kraju i rasplet ne može biti drukčiji nego brutalan, ali opet predvidljiv. Uz već spomenutu Isabelle Huppert, ipak postoji par svijetlih točaka - kao npr. scena gdje profesionalni ubojica citira Marxa (Hartleyeva replika na Tarantinove ubojice koje citiraju Bibliju), tako da AMATER ipak nije potpuno besmisleno gubljenje sat i pol nečijeg dragocjenog vremena. Na žalost, nije ni nešto previše bolje od toga.