DRAGONHEART
Oni koji paralelno prate prilike na američkom tržištu knjiga i na tržištu kino-ulaznica mogli bi zamijetiti jedan zanimljiv paradoks. Ako je sudeći po broju napisanih knjiga i njihovoj uspješnosti na listama bestselera, fantasy, tj. epska fantastika je u uvjerljivoj prednosti nad SF-om. Potpuno suprotno od toga se događa u Hollywoodu, koji jednostavno ne može smisliti fantasy i prednost uvijek daje SF-u. Sociolozi bi taj fenomen objašnjavali time što za čitanje ipak treba veći intelekt, a intelektualcima fantasy mnogo bolje zadovoljava eskapističke prohtjeve za jednim boljim, jednostavnijim i ljepšim svijetom. Financijski analitičari bi to objašnjavali time što SF manje košta - utjerate nekog tipa u kostim vanzemaljca i pustite ga da tumara ulicama Los Angelesa, pa ste dobili SF-film, dok stvaranje jednog fantasy svijeta ipak nije tako jednostavno. U svakom slučaju, Hollywood se po pitanju prenošenja fantasyja na veliki ekran nije previše iskazao - od neopravdano potcijenjenog Milliusovog remek-djela CONAN BARBARIN (1981) nije se snimilo ni jedno spomena vrijedno djelo, uz izuzetak simpatične Lucas-Howardove tolkienovske replike WILLOW (1988). Zbog svega toga ZMAJEVO SRCE valja pozdraviti, makar zbog toga što razbija žanrovsku jednoličnost suvremenog Hollywooda.
Radnja filma ZMAJEVO SRCE zbiva se u nekoj neimenovanoj evropskoj zemlji krajem 10. stoljeća (neke indicije govore da bi mogla biti riječ o Engleskoj, ali slovački eksterijeri otklanjaju tu mogućnost). Vitez Bowen (Quaid) uči mladog princa Einona borilačkim vještinama i viteškoj etici. Njihovu lekciju prekida glasnik s pozivom da se priključe kralju u smirivanju pobunjenih kmetova. Kmetovi se pokazuju mnogo manje sklonim popuštanju od Pankretića & Co. pa usprkos izvojevane pobjede kralj gine, a princ bude smrtno ranjen. Njegova očajna majka (Christie) se za pomoć obraća zmaju - zaštitniku njegovih keltskih predaka koji mladom princu daruje pola svog srca. Dvanaest godina kasnije Einon (Thewlis) se pokazao još gorim tiraninom od svog prethodnika (zvuči poznato, zar ne?). Razočarani Bowen je uvjeren kako je zmijsko srce zmajeva krivo za to, pa se zarekao da će ih sve istrijebiti. Kako u srednjem vijeku nije bilo ekologa i boraca za prava životinja, njegov posao je gotovo završen kada se susreće s posljednjim zmajem po imenu Draco (glas Seana Conneryja). Nakon dvoboja koji završava fizičkom i mentalnom pat-pozicijom, Bowen shvati da je Draco zapravo čovjekoljubivo stvorenje, koje se nastoji iskupiti za to što je greškom darovalo život nedostojnom tiraninu. Njih dvojica se udružuju i pomažu kmetici Kari (Meyers) u ustanku protiv Einona.
Iako daleko od savršenstva, ZMAJEVO SRCE je mnogo bolje nego što je to sugeriralo mučno snimanje i činjenica da se na mjestu producenta našla Rafaella de Laurentiis, kći mnogo poznatijeg Dina, sklonog tome da na svako remek-djelo snimi pet-šest nepodnošljivih celuloidnih brabonjaka. Pogueov scenarij je također napravljen u tipičnoj maniri današnjih holivudskih studija - s dosta logičkih rupa i predvidljivim elementima. Umjesto da su bespotrebno ubačeni likovi Kare (kao da se ne može bez romanse glavnih junaka) i oca Gilberta kao "comic reliefa", mnogo je više truda trebalo uložiti da Bowenov lik bude višedimenzionalniji i njegovi postupci bolje motivirani. Ali, pomalo slabašni scenarij ipak spašavaju dvije stvari: prije svega je to dobra Cohenova režija, zatim vrhunski specijalni efekti s digitaliziranim čudovištem, te, na kraju sam Sean Connery koji zmaju ne samo posuđuje glas, nego i svoje manire. Veliki Škot, koji je svojim šarmom od potpune propasti spasio i onakvu neuvjerljivu holivudsku besmislicu kao što je HRID, imao je mnogo manje razloga da u tome ne uspije u ZMAJEVOM SRCU.
Ukratko, ZMAJEVO SRCE nije veliki i nezaboravan film, ali ljubiteljima fantasyja će biti više nego potrebno osvježenje.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos