BIJEG IZ L.A.

ESCAPE FROM L.A.

• uloge: Kurt Russell, Stacy Keach, Steve Buscemi, Peter Fonda, George Corraface, Bruce Campbell, Valeria Golino, Pam Grier, A.J. Langer, Michelle Forbes, Jeff Imada, Cliff Robertson
• scenografija: Lawrence G. Paull
• kostimografija: Robin Michel Bush
• fotografija: Gary B. Kibbe
• montaža: Edward A. Warschilka Jr.
• glazba: John Carpenter & Shirley Walker
• scenarij: John Carpenter, Debra Hill & Kurt Russell
• režija: John Carpenter
• proizvodnja: Paramount/Rysher, SAD, 1996.
• distribucija: Kinematografi
• trajanje: 101 '

Ako mi jedna stvar posebno izaziva povraćanje u suvremenom Hollywoodu, onda je to sklonost njihovih scenarista da radnju svojih velikih filmova smještaju isključivo u jedan jedini veliki grad u državi, svijetu, planetu i galaksiji. Da, pogodili ste, riječ je o Los Angelesu, gradu koji to ima zahvaliti samo zato što je sjedište filmske industrije. S vremenom je holivudski establishment čak i sam počeo vjerovati u superiornost svog zavičaja, pa nam uporno promiče tvrdnju kako je Los Angeles raj na zemlji, mjesto sunca, pijeska, mora, najukusnije hrane, najuzbudljivijih dogadjaja i najljepših žena, a neki producenti su uvjereni da nam eksterijere na sat vožnje od voljenog grada mogu prodati kao strani planet. Što se moje malenkosti tiče, ta je praksa imala suprotne učinke pa tako, ukoliko bih ikad želio svakog dana gledati kako sunce uranja u ocean, radije bih izabrao Portugal kao prebivalište. Neki od još zlobnije raspoloženih kritičara su priželjkivali film koji bi bio bliži istini i prikazivao L.A. kao pakao na zemlji.

Početna premisa ovog filma bi trebala ispunjavati gore navedene kriterije. Naime, desno raspoloženi američki političar (Robertson) prorekne da će veliki potres uništiti američku Sodomu i Gomoru. Godine 1998. se to dogodi i Los Angeles bude doslovno odvojen od ostatka američkog kopna. Nakon što dotični političar za svoje prorokovanje bude nagradjen predsjedničkom funkcijom, Amerika postaje fundamentalistička policijska država: svi ateisti, homoseksualci, prostitutke, pušači i slični "neprilagodjeni" se protjeruju na otok Los Angeles pristup kojem brane snažne vojne i policijske snage. Ali, predsjednikova kći Utopia (Langer) ukrade tajanstvenu "crnu kutiju" i bježi u Los Angeles, pravo u ruke Cuervu Jonesu (Corraface), peruanskom revolucionaru koji njome nastoji ucijeniti Ameriku. Na scenu stupa kažnjenik "Snake" Plissken (Russell), kojemu nude amnestiju ukoliko uspije vratiti "crnu kutiju". Za tako nešto ima deset sati ili će ga likvidirati virus kojim su ga zarazili.

Ovaj bi film mogao čak biti i simpatičan, ali samo onima koji prije toga nisu vidjeli BIJEG IZ NEW YORKA, djelo Johna Carpentera iz 1981. godine. Oko tog su filma svojevremeno kritičari ukrštali koplja, jer je tada mladi Carpenter već stvorio reputaciju vunderkinda sposobnog da za smiješno male novce pravi prava mala remek-djela (TAMNA ZVIJEZDA, NAPAD NA POLICIJSKU STANICU 13, NOĆ VJEŠTICA). BIJEG IZ NEW YORKA bio je njegov prvi izlet u svijet velikog budžeta (tadašnjih 7 milijuna $ su danas B-liga), pa su neki držali da je napravio previše komercijalnih kompromisa na račun svog umjetničkog integriteta. Ja se s njima ne bih složio i BIJEG IZ NEW YORKA držim jednim od najboljih uradaka tzv. crnog vala u filmskom SF-u koji je dominirao početkom 80-tih godina. Utoliko mi je BIJEG IZ L.A. bilo teže probaviti, jer sam imao prilično velika očekivanja.

Osnovni nesporazum izmedju Carpentera i gledatelja je u tome što nam reklamni materijal sugerira da je riječ o nastavku BIJEGA IZ NEW YORKA, a mi umjesto toga gledamo remake. I to ne remake u smislu nove verzije stare priče, nego doslovno kopiranje scena, situacija i likova iz Carpenterovog klasika, nešto slično onome što je Badham u PUTU BEZ POVRATKA učinio s Bessonovom NIKITOM. Očekivano zijevanje filmofilskih veterana Carpenter pokušava spriječiti povremenim satiričkim ubodima na račun rastuće moći kršćanske desnice u Americi, kao i života u Beverly Hillsu. Nevolja je u tome što je scenarij, po dobrom starom običaju, radilo čak troje ljudi i dobili smo totalnu konfuziju - film potpuno neuvjerljiv usprkos mase skupih specijalnih efekata, previše luckast da ga shvatimo ozbiljno, a premalo smiješan da ga prihvatimo kao zabavnu (samo)parodiju. Dodajmo tome i blesav nihilistički kraj nakon kojeg je samo falio natpis "To be continued..." pa da dojam vrijedjanja gledateljske inteligencije bude potpun.

Ukratko, BIJEG IZ L.A. je ogromno razočaranje koje se isplatilo pogledati jedino kao upozorenje što možemo očekivati kada Ridley Scott bude režirao BLADE RUNNER 2.