THE BRIDGES OF MADISON COUNTY
Ono što je danas Bruce Willis, a što su desetljeće prije bili Stallone i Schwarzenegger - kraljevi akcijskog filma - to su 70-tih bili Charles Bronson i Clint Eastwood. I dok je Bronson desetljeće poslije potonuo u glib B-komercijale koju najbolje pokazuju nedjela srećom bankrotirane tvrtke "Cannon", dotle je njegov kolega Eastwood doživio nevjerojatnu transformaciju u filmskog umjetnika s velikim U. Taj proces, kojeg je sam Eastwood započeo 1971. sa svojim režiserskim debijem JEZA U NOĆI, dva desetljeća kasnije je okrunjen sa "Oscarom" nagrađenim NEPOMIRLJIVIMA. Iako je Eastwood sve vrijeme nastavio snimati sirove akcijade i tako čuvao svoju reputaciju "tough guya", njegova su druga djela odavala značajke pravog filmskog autora, vjernog samo svojim umjetničkim afinitetima i ničemu drugom. Neka od tih djela su bila i Eastwoodova vizija samog sebe - poput portreta jazz-glazbenika Charlieja Parkera u BIRDU, ili portreta režisera Johna Hustona u BIJELI LOVAC I CRNO SRCE. Sada, u životnoj dobi kada većina ostalih smrtnika odlazi u mirovinu, Eastwood sebe pronalazi snage za još jednu umjetničku transformaciju - u najnovijem filmu MOSTOVI OKRUGA MADISON tumači romantičnog junaka.
Radnja filma se temelji na romanu Roberta Jamesa Whallera, ljubiću koji je zahvaljujući suznim očima tisuća američkih kućanica postao vrhunski bestseler (bibliofilima će biti koristan podatak da je "Algoritam" izdao hrvatsko izdanje). Možemo s jezom zamišljati što bi bilo da su autorska prava otkupili neki "high conceptom" zaraženi producenti. Srećom, Clint Eastwood je bio brži te je MOSTOVE producirao, režirao i, naravno, sebi dodijelio glavnu mušku ulogu. Glavni junak je, ipak, suprotnog spola: to je Franesca (Streep), kućanica nakon čije smrti se okupljaju njeno dvoje djece. Među njenim stvarima pronalaze dnevnik i postupno otkrivaju šokantnu tajnu: prije gotovo trideset godina je, u odsutnosti ostatka obitelji, njenu kuću slučajno pohodio fotograf "National Geographica" Robert Kinkaid (Eastwood). Kratki susret se pretvara u iskreno prijateljstvo, sve dok dvoje sredovječnih ljudi ne shvate kako jedno prema drugom osjećaju iskrenu ljubav. Ljubavna idila traje samo četiri dana i u tako kratkom vremenu će oboje doživjeti emocionalnu pustolovinu svog života.
Mada tema filma i nije baš previše originalna - još prije pola stoljeća je sličan zaplet koristio veliki David Lean u KRATKOM SUSRETU - Eastwood se u za njega atipičan pothvat upustio s velikim žarom. Pametna je bila odluka da za glavnu ulogu uzme Meryl Streep, koja je meni najdraža suvremena američka glumica. Kemija između dvoje glavnih junaka, koji su oboje već prošli zenit svojih života, savršeno funkcionira (što je tabloide nagnalo da ozbiljno špekuliraju o nastavku romanse iza kamera). To je, uz prozaični, ali kamerom dobro obrađeni okoliš srednjeg Zapada, jedina atrakcija ovog ostvarenja u kojem se, zapravo, ne događa ništa posebno. Eastwood je film upotpunio sebi dragim jazzom i tako ga učinio jednim od svojih najosobnijih ostvarenja. Film doista lijepo funkcionira i garantira da nam neće biti dosadno, ali se ne možemo oteti dojmu da se nije previše pazilo na tempo, tako da bi već slijedeće gledanje moglo biti naporno, barem za one neromantične duše.
Ali, svemu tome usprkos, MOSTOVI OKRUGA MADISON su dobri za gledanje, makar kao jednokratna romantična terapija u ovom ciničnom desetljeću.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos